Sri3Velj2021

Misa i grličanje: Po uzoru na sv. Blaža budimo primjer kršćanskoga služenja

Spomendan sv. Blaža, biskupa i mučenika, proslavljen je 3. veljače u našoj župi jutarnjom i večernjom misom uz molitvu za zdravlje poslije koje je održan svečani obred blagoslova grla župljana u procesiji. Blagoslov je pratilo pjevanje duhovnih skladba. Večernju je misu predvodio i propovijedao župnik Ivica Martić, a u  blagoslovini grličanja župljana župniku su se pridružili župni vikari Mario Žigman i Matija Aušić, koji je prije mise predvodio molitvu krunice.

Uvodeći u misno slavlje Martić je podsjetio na životopis sveca Blaža (Vlaha) i biskupa u gradu Sebasti (Armenija, današnji Sivas u Turskoj) iz 3. stoljeća, svjedoka kršćanstva i u dubrovačkomu puku čašćenoga sv. Vlaha, uzora svetoga života i vjere zbog koje je mučen i umro u 36. godini života. Vjernici su potaknuti  „svoju osobnu muku prikazati Gospodinu promišljajući o svečevu uzoru vjernosti Isusu Kristu u najvećim kušnjama, nevoljama i muci te u svojemu životu ne biti u raskoraku s Isusom već biti primjer milosrdnog kršćanskog služenja bližnjemu“. Nadahnut evanđeoskim čitanjem (Mk 6, 1-6) propovjednik je Isusov dolazak u zavičaj gdje ga je dočekala nevjera i sablazan usporedio sa dijelom današnjih vjernika „koji bi radije držali Boga u vitrini nego da mijenjaju život u istini da je živi Bog s nama“. „Isus dolazi u svoj zavičaj, u sinagogu gdje su ga nedavno s divljenjem slušali. Počinje mrmljanje protiv Isusa, čak ga ni imenom ne zovu već govore onaj. O, kako nam je to poznato, koliko smo puta nekome oduzimali ime i čast. Što se dogodilo u Nazaretu, zašto se sablažnjavaju o njega? Isus je Boga učinio blizim, prisutnim, a sebe predstavlja jednim s Bogom, srušivši jaz između Boga i čovjeka. Za njih je to šok. Lakše im je bilo slušati o nekom dalekom Bogu. Lakše im je bilo zadržati Boga na nebesima, sebe na zemlji; o Bogu pričati samo neke priče. Isus se s pravom čudi njihovoj nevjeri. Nevjera je držati Boga daleko od sebe, htjeti svoj život, komociju, život bez promjena… I danas vidimo, kako veli papa Franjo, da nama nisu problem oni koji se smataraju nevjernici već najveći neprijatelji Crkve su unutar nje, oni koji se nazivaju vjernici. Njima je vjera običaj, a Bog zamišljena osoba; žive u raskoraku onoga što čuju i onoga što žive. Tu nema vatre niti Duha Svetoga i tu se ništa ne događa. Takvi ljudi imaju predrasude ne samo o drugima, već i o samome Bogu; oni sve znaju i nisu spremni slušati; lako osuđuju druge ljude, čovjeka Božje stvorenje. Čovjek koji osuđuje druge, najčešće ima krivu sliku o Bogu, nema otvoreno srce. Zatvoreno srce ne može ozdraviti, ako mu srce nije kao Božje, milosrdno. Jesmo li mi takvi ljudi? Isus nije činio čuda tamo gdje nije bilo otvorenog srca. Isus nije mađioničar. On čini čuda ondje gdje ljudi vjeruju. Koliko će puta reći nakon ozdravljenja pojedincima: 'Vjera te tvoja spasila.' To što je u tebi te spasilo. Vjera je naša otvorenost prema dobru, naša uvjerenost da dobro ima zadnju riječ u svemu, u borbama, krizama, bolesti, patnji. Ni Bog ne može djelovat tamo gdje vjere nema“, kazao je Martić te pozvao sabrane promišljati da „po zagovoru sv. Blaža, koji je imao povjerenje u Boga i nije se bojao smrti jer je čekao svoj susret sa Spasiteljem, otvorimo svoje srce i bdijmo nad svojom dušom kako se nikad ne bi zatvorila i da ozdravi za vječnost“.

Zabilježila: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05