Prvi dan velikoga hodočašća u Lurd

Naša retfalačka župa Uzvišenja sv. Križa organizirala je od 14. do 16. svibnja, u mjesecu Kraljice svete krunice, hodočašće u Svetište Gospe Lurdske na jugu Francuske za župljane i vjernike osječkih dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije. Dugo planirano, očekivano i gotovo nestvarno hodočašće za one koji su prvi puta pohodili Lurd (franc. Lourdes), jedno od triju najposjećenijih marijanskih svetišta na svijetu, ostvarilo se u punini milosnih duhovnih trenutaka u svakomu od tri dana boravka na čudesnim mjestima vjere, ufanja i ljubavi, u druženju s Božjim nasmijanim, radosnim i dobrohotnim ljudima, u zajedništvu žive Crkve tijekom slavljenja Božje prisutnosti u našim životima i u pobožnostima u čast naše nebeske Majke Marije. Ukratko sažeto: vrijeme je u Lurdu stalo! Svatko je za sebe upijao milosne znakove Božje ljubavi koje smo u pamćenju, ponajviše srca, ponijeli i donosimo župljanima i svima dragima koji zbog raznih ograničenja nisu bili s nama, no koje smo molitveno prikazali Božjoj neizrecivoj ljubavi.

Stotinu sedamdeset i četiri hodočasnika, uključujući trideset bračnih parova, duhovno su pratili: retfalački župnik preč. Ivan Jurić, isusovac o. Ivan (Ike) Mandurić (Rezidencija Družbe Isusove u Osijeku) i dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp (misionar Družbe Duha Svetoga, svećenik Šibenske biskupije).

Slavo Mandurić, hodočasnik s više od pedeset pohoda Lurdu organizirao je putovanje (prvi put izravnim hodočasničkim zrakoplovom iz Osijeka u Lurd s agencijom Kraljica mira) i vodio sadržajno bogat trodnevni program pohoda Svetištu Gospe Lurdske i gradu Lourdesu na obali rijeke Gave te je hodočašće uz misna slavlja obilovalo molitvom, pjesmom, pobožnostima križnog puta, sudjelovanjem u hodočasničkoj procesiji bolesnika i klanjanju pred Presvetim Oltarskim sakramentom.

Nakon noćnoga charter leta (3.20 sati do 5.40) na 11.000 kilometara visine zrakoplovom Croatia Airlines-a (bijeli Star Alliance Airbus A320 9A-CTO) iz Zračne luke Osijek do Lurda u luku Lourdes-Pyrénées Airport, zatim kratke vožnje trima autobusima do Hotela Christina (nedaleko od Svetišta) gdje smo smješteni i kušali francuske specijalitete za doručak, prošetali smo uz obalu rijeke Gave (Gave de Pau) s mnoštvom mostova udišući naš prvi hodočasnički dan, 14. svibnja, pod vedrim nebom. Sunce nas je dočekalo i ispratilo u večernjem odlasku iz Lurda, no kiša nas je iznenađivala smjenjivanjem oblaka i sunca u tren što je u ovomu podneblju Pirineja uobičajeno. Naime, Lurd se nalazi u podnožju Pirineja, planinskoga lanca koji dijeli Francusku i Španjolsku, od koje je udaljen 15 kilometara.

Hodočašćenje je započelo upoznavanjem sa Svetištem Gospe Lurdske u koje se ulazi kroz Vrata sv. Josipa idući prema trgu s kipom Okrunjene Djevice nasuprot bazilici, nastavljen molitvenim pozdravom Gospi u pohodu Spilji ukazanja Majke Božje Bernardici Soubirous, četrnaestogodišnjoj bolesnoj, siromašnoj djevojčici. Bernardici se „Gospođa u bijelom“ ukazala osamnaest puta (od veljače do srpnja 1858. godine) pozivajući na molitvu, pokoru i obraćenje grešnika. O povijesti ukazanja, nastajanju bazilike - triju crkava (crkva Kripta je izgrađena na spilji  Massabielle i posvećena 9. svibnja 1866., te crkve Bezgrešno začeće i Sveta krunica) i djelovanju humanitarne talijanske organizacije UNITALSI za prijevoz bolesnika i osoba s invaliditetom u Lurd te međunarodna svetišta (broji 70 tisuća volontera) govorio je Slavo Mandurić pojasnivši kako je ovo najveće marijansko svetište godišnje posjećivalo šest do deset milijuna ljudi, no nakon covid pandemije broj je smanjen na oko pet milijuna zbog čega je dio od 400 hotela zatvoren, ali „Gospa Lurdska trajno pronosi poruke ljubavi i nade, poziva na pokajanje u ispovijedi koja je uspon na planini Božje milosti“.

Prvi dodir s Lurdom bio je dodir s planinskom stijenom u kojoj je spilja Massabielle (Grotte de Massabielle) ili Spilja čuda gdje su se zbila ukazanja Bezgrešne Djevice sv. Bernardici Soubirous. Tu, na lijevoj strani, iza oltara, teče čudesan izvor koji opskrbljuje slavine i  bazene (više o tome zapisano je u izvješćima o ukazanju BDM). Sačekali smo završetak mise s vjernicima prispjelim iz brojnih zemalja te u osobnoj molitvenoj tišini hodili prema visoko uzdignutom kipu Lurdske Gospe u ovalnoj niši u stijeni koju smo ophodom pozdravili i Bogu zahvalili za milosni dolazak na mjesto Gospina ukazanja. Kip isklesan iz bijelog kararskog mramora, djelo kipara Fabischa de Leona, postavljen je i blagoslovljen 4. ožujka 1864. godine. Na pijedestalu je urezano Ja sam Bezgrešno začeće, riječi koje je Djevica izgovorila tijekom 16. ukazanja (16. ožujka 1858.). Na dnu Spilje čuda, s lijeve strane, nalazi se vrelo koje izvire iz stijene i pokriveno je prozirnom staklenom pločom te osvijetljeno. Na ulazu u spilju stoji veliki svijećnjak s upaljenim svijećama kao znakovita odanost hodočasnika koji dolaze k Gospi u Lurd. O svetom mjestu i redu brinu brojni volonteri. Tu se svakodnevno služe svete mise na raznim jezicima pa smo i mi ovdje slavili ranojutarnju misu trećega, zadnjeg dana hodočašća.

Poslije smo obišli baziliku, učinili osobnu pobožnost (molitva i paljenje svijeća) te se, nakon ručka, pripravili za misno slavje u Kapeli sv. Josipa (stane 200 vjernika) predvodio je naš župnik preč. Ivan Jurić, suslavili su p. Krasicki i o. Ike Mandurić koji je propovijedao. Liturgijsko pjevanje animirali su zboristi retfalačke župe uz orguljsku pratnju Biljane Grašić i sopranistica Marijana Matijević koja je otpjevala završnu Ave Maria.

Uvodeći u misno slavlje župnik Ivan je naglasio kako hodočašćenjem svjedočimo da je Majka Božja prisutna u našemu životu i bila je prisutna i u Bernardičinu objavljujući njoj nepismenoj, siromašnoj djevojčici svoj identitet - „Bezgrešno Začeće“, dogmu koju je Crkva proglasila četiri godine prije ukazanja te je pozvala na „molitvu za obraćenje grješnika, svevremenski aktualnu i danas ovdje za sve nas u svetištu gdje hodočasnici nalaze mir u Bogu i ozdravljenje“.

U propovijedi je o. Ivan Mandurić podsjetio na detalje teškog svetičina života koji potiču na duboko poštovanje prema misteriju kojega živi bolesnik te je istaknuo kako uz sva čudesna ozdravljenja Bernardica nije ozdravila. Promišljajući je razložio kako kršćani „često hoće kršćanstvo bez križa, romantičarski kršćanski život bez borbe, ali naše su patnje nužne i duhovno bojište čeka nas u duhovnomu boju za obitelj, domovinu“, te je približio snagu vjere upravo u molitvenom stavu kazavši kako tisuće ljudi moli „Krunicu Hrvata svega svijeta“ i devedeset posto vjernih ozdravlja: „Molite za ozdravljenje, za obraćenje! Gdje je naše spasenje? U nedavnoj prošlosti branitelji su trpeći položili svoj život za nas… Često ne shvaćamo koje blago imamo dok trpimo i kako će po nečijim trpljenjima Gospodin nekoga izvesti iz grijeha. Krist nas nije došao izvući s puta patnje već poziva da se s poštovanjem odnosimo prema patnjama i ni' jedna se patnja ne događa bez Boga. Neka se sveti križ uzvisi u našim životima“, kazao je propovjednik Mandurić.

Pogledan je film o lurdskom Svetištu i Bernardici. Potom su se vjernici okrijepili vodom iz fontana (niz slavina) čudesnog izvora i ponijeli pitku vodu u bocama. “Vodu uzimajte kao lijek… treba imati vjere, treba moliti: ova voda ne bi imala učinka bez vjere!” Bernadičine riječi otkrivaju duboko značenje: izvor života koji nadilazi fizičko iscjeljenje. Izvor se nalazi usred blata i zemlje, kakav svatko od nas može otkriti i u sebi.

Časteći Majku Božju dio naših hodočasnika hodio je u jednoj od procesija. Bio je to poseban dan za sve, a naročito milostan za potpisnicu ovih redaka jer je proslavila rođendan na najljepši mogući način i uz čestitke župnika i hodočasnika. Večer je završila druženjem, uzajamnim upoznavanjem, odmorom i upijanjem dojmova. Možda je tkogod pred spavanje od radosti pjevušio pjesmu ”Sred te se pećine Marija javi”. Kako god, svima su srca pjevala od radosti pri susretu s Lurdom.

Izvijestila: Nevenka Špoljarić