Trodnevnica uoči mladomisničkoga slavlja:

Prva večer trodnevnice

Stjepan Radić: Mladomisniku želim svećeništvo koje više govori o ljubavi, milosti i o dobru!

Na spomendan sv. Ćirila i Metoda započela je trodnevna duhovna priprava za mladomisničko slavlje u našoj župnoj crkvi. Doc. dr. Stjepan Radić, profesor na KBF-u u Đakovu, predvodio je večernju misu, a suslavili su vlč. Tomislav Lasić, lanjski gornjogradski mladomisnik, a sada student poslijediplomskog studija na Papinskom Ateneumu sv. Anzelma u Rimu, zatim vlč. Davor Tomić, ovogodišnji mladomisnik iz Jaruga (župa Sikirevci), i vlč. Mato Jokić, župni vikar, koji je na kraju euharistijskog slavlja zahvalio gostujućima na odazivu.

Misi su u zajedništvu vjernika pribivali bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu: Ivan Begović iz Vinkovaca, Osječanin Matej Perković, Petar Subotić iz Nijemaca i bogoslov Subotičke biskupije Vinko Cvijin iz Bikova.

U prigodnoj propovijedi, Radić je istaknuo kako je „vjera stvarnost koja neprestano potiče na bolji život“, napominjući pri tome važnost usađivanja strahopoštavanja prema Bogu, roditeljima, odgojiteljima i prema samome sebi. „Mladomisniku želim strahopoštovanje prema svetinjama. Nismo nastali slučajno, već smo pozvani na život. Dar života upravo skriva veličanstvenost ... Bog je nadahnuće, snaga i život. Mladomisniku želim neuobičajenost poziva, svećeništvo koje više govori o ljubavi, milosti i o dobru, nego o zlu. Kao svećenici na svetost smo pozvani i biti oblak svjedoka iz poslanice Hebrejima (Heb 12,1) koji svojom svećeničkom vjerom i pozivom, svojim stavom i primjerom naviješta slavu budućega vijeka “, kazao je Radić zaključujući propovijed stavom o tome kakvo svećeništvo želi sebi i mladomisniku, citirajući fra Željka Tolića: „Volim svećeništvo koje više govori o Bogu i njegovoj milosti, nego o Zavodniku svega svijeta i njegovoj lukavosti; o nebu, nego o paklu; o snazi Božje milosti, nego o grijehu učinjenom iz slabosti; koje više govori o ljubavi Očevoj, nego o slovu zakona; o Kristu, nego o svijetu; o solidarnosti s gladnima, nego o suradnji s bogatima; o dopuštenom, nego o zabranjenom; o danas, nego o tjeskobnom sutra; o onome što je ispred nas, nego o onome iza nas. Volim svećeništvo koje se umara da svima donese Boga; svećeništvo za koje nitko nije otpisan i u kojemu nitko nije privilegiran; svećeništvo u čijem je stadu 99 ovaca, a ono se trudi i trsi pronaći i spasiti onu zadnju, zalutalu, izgubljenu. Volim svećeništvo koje se trsi biti uvjerljivije, nego brojnije; otvorenije svjetlu uskrslog Gospodina, nego snazi zemaljskog moćnika; autentičnije, nego čašćenije; svačije, nego ničije. Volim svećeništvo koje je više majka svakome, nego kraljica nikome; koje je više odvjetnik, nego sudac; više učitelj, nego policajac. Volim svećeništvo koje je u duhu Isusovu i duhu njegove Majke Marije radije veli: Bacite ponovno mreže, Ustani i hodi, Ja sam s vama, Neka mi bude po tvojoj riječi... , nego kad kaže: čekaj, pazi, odreci se i trapi se! Volim svećeništvo koje zna biti blago prema svakoj slabosti i jako protiv svake licemjernosti; svećeništvo koje se trudi imati ljubav u srcu, a ne sigurnost u pretincu; svećeništvo u kojem uvijek postoji ugrijano ognjište za zimne i osamljene, uvijek topao kruh za gladne, majčinska briga za potrebne, utješna riječ za slomljene; svećeništvo u kojem su uvijek otvorena vrata umornom putniku koji traži istinu koju još nije našao! Volim svećeništvo u kojem ne manjka klečeće teologije, svećeništvo koje se zna skrušiti i moliti: Miserere mei, Deus, secundum magnum misericordiam taum – Smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svome. Nemam ti što žrtvovati. Sve što bih ti dao, ne treba ti. Zato ti prinosim srce – srce raskajano i ponizno. Ne prezri ga, ne odbaci ga. Prihvati ga, Bože, jer ti ljubiš srce iskreno. Sve što je u meni porušeno, ti obnovi i sagradi na slavu svoju, a na spasenje moje. Volim takvo svećeništvo jer je ono svećeništvo sv. Ivana Marija Vianneya, svećeništvo bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjega o. Ante Antića. Takvo svećeništvo volim i za takvo se svećeništvo molim!“

Fotografije s prve večeri trodnevnice možete vidjeti ovdje.

Druga večer trodnevnice

Sabrani u molitvi za mladomisnika Josipa Matasa, vjernici su 6. srpnja pozorno sudjelovali u večernjem misnom slavlju, koje je predvodio dekan Osječkog zapadnog dekanata preč. Ivica Rebić, župnik višnjevačke župe, a suslavili nadbiskupijski kancelar doc. dr. Drago Tukara, profesor KBF- a u Đakovu i bivši retfalački kapelan.

U propovijedi je Ivica Rebić, podsjetivši na skorašnji početak Godine vjere, istaknuo kako se u zajedništvu vjera živi i jača, dok se istovremeno od svećenika zahtijeva altruizam, nesebičnost i kristoljublje. Pozvao je vjernike na kršćansko zajedništvo i življenje kršćanske nade, napominjući kako je pravo blagostanje imati domovinu simpatičnih ljudi koji nisu smrknuti i apatični građani. „Postoje poteškoće u kojima drugi isključuju grješnike, a to se ne smije raditi niti svećenik, a ponajmanje vi. Nikome nemate pravo govoriti da je grešan. U životu je bitan i interes za druge. Tko od nas ne želi biti najbolji? Ali, u tom nastojanju moramo žrtvovati svoje interese za drugoga, poput primjera s dvjema posudama, jednoj cijeloj i drugoj napuknutoj. Ona cijela se rugala drugoj: Što u tebe doteče, sve isteče, ničemu ne služiš. Međutim, „posuda“ mora biti napuknuta da doteče drugima“, poučio je propovjednik.

Fotografije s druge večeri trodnevnice možete vidjeti ovdje.

Završena trodnevnica, uoči mladomisničkoga slavlja

Slavko Platz: Molite Gospodara žetve: Duh neka ga blagoslovi i nosi!

Tijekom trodnevne duhovne priprave za mladu misu u župljana je rasla radost za veliki događaj u našoj župi Uzvišenja sv. Križa, što se iskazalo prisustvom više vjernika na uočnici (7. srpnja) na kojoj je, nadahnut Isusovim riječima: Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas, propovijedao vlč. Slavko Platz, umirovljeni profesor KBF-a u Đakovu, a misu je prikazao i naš župnik vlč. Pavo Vukovac.

„Lijepi je događaj u osječkoj župi uz koji pristaju Isusove riječi: Ja sam vas pozvao! Svećenik je čovjek. U prvomu stoljeću, među poganima, Krist Isus je veliki svećenik – od naroda uzima i postavlja se za narod služiti Bogu i braći ljudima. Ljudi, pak, često zamjeraju svećenicima na tome što nešto nije bolje, a to tako može, ponekad, i biti, ako „zaštopa“ Bibliju, vjeronauk..., ali njegova uloga je tu osluškivati, ispraviti, popraviti. U dvije tisuće godina, hvala Bogu, ove smo 2012. godine dobili šestoricu svećenika i jednoga iz ove župe! Rekli bismo uspjela je obitelj, molitvena zajednica, no hvala Bogu što i ja mogu reći radosnu vijest - služim Bogu. Ako prihvatite Krista svećenika, onda ćete služiti Bogu. Poslanje jest biti uz narod, naviještati baštinjenu Riječ, Božju riječ shvatiti i prenijeti. Molimo Svetog Duha za svećenike, za mlade koji će moći nastaviti dalje! Neka bude uspješna i blagoslovljena žetva. I On je rekao: Molite Gospodara žetve! Molite za svećenička i redovnička zvanja, molitvom koja moli, pjeva i hoće za svoje svećenike što hoće Gospodar. Potaknuti Božjom riječju, molite Gospodara žetve: Duh neka ga blagoslovi i nosi! Propovijedaj iz naroda za narod, moli“, is

taknuo je u propovijedi Slavko Platz.

Trodnevnicu su pjesmom uveličale pjevačice i pjevači župnoga zbora, časne sestre i vjernici, a poslije misnih slavlja župnik je u zajedništvu s kapelanom Matom Jokićem iskazao srdačnu dobrodošlicu propovjednicima, svećenicima i bogoslovima na druženju uz trpezu.

Fotografije s treće večeri trodnevnice možete vidjeti ovdje.

Tekst i fotografije: N.Špoljarić