Proslavili smo Božić i ispratili staru 2015. godinu

Duhovnom obnovom, dolaskom na zornice uz poticajna razmatranja predvoditelja misnih slavlja i svetom ispovijedi (u crkvi ili bolesnici kod kuće) pripravili smo se za Badnjak, a potom slavljem euharistije na dječjoj i župnoj polnoćki, kojoj je prethodio prigodni duhovni program, radosno smo dočekali Božić. Blagdanska slavlja uveličali su zborovi pjevanjem, a svirkom naši župni glazbenici. Svečani božićni ugođaj zasjao je u crkvi sa betlehemskom štalicom i urešenim zimzelenim stablima. Župljani pobožno u molitvi ostaju u crkvi uz „mali Betlehem“ poslije misnih slavlja. Crkva je na Božić, uz čitanje božićne poruke đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića, bila prepuna vjernika, tako i na božićne blagdane. Kako bi milosrdna strana božićnoga slavlja bila pravo župno zajedništvo sa svakim vjernikom, ponajprije sa potrebitima, pobrinuli su se vrijedni župljani retfalačkoga Caritasa koji su i tijekom ovoga došašća, uoči Božića, osigurali podjelu humanitarnih darova župljanima u socijalnoj potrebi.

Večernje misno slavlje na Silvestrovo: Pokajmo se i zahvalimo!

Večernje misno slavlje na Silvestrovo (31. prosinca) predvodio je župnik Pavo Vukovac, koji je uvodno podsjetio kako zadnjega dana kalendarske godine valja na protekle dane gledati smireno i kroz djela dobra koja učinismo, a za propuste treba pokajanje. „Iako odgajana u vjeri, neka je žena prihvatila lagodan život u kojemu je bilo materijalnoga bogatstva, no vjere nedostajalo, živjela je život kakav je vodio njezin suprug. Teško je stradala u nesreći, u bolnici joj se zdravstveno stanje pogoršavalo i tako nemoćna izgovorila je svoju zadnju rečenicu: Toliko sam dobra mogla učiniti, a nisam učinila. Te riječi duboku su se usjekle u pamet i srce osobe koja ih je čula... I mi, ovdje, možemo se sada upitati koliko smo mogli dobrih stvari učiniti, a nismo? Ili smo zabrljali u nečemu. Ova je večer prigoda za kajanje svojih grijeha, traženje smilovanja od Boga uz obećanje da ćemo biti bolji u ljubavi prema bližnjemu i da ćemo ispraviti svoje pogrješke. Život je u Božjim rukama, ne u našim, nije u rukama sudbine i kako budemo radili, tako će nam i biti“, kazao je župnik u propovijedi nižući poticajne priče te podsjećajući na opažaj sv. Augustina o tome kako se kršćani pozdravljaju riječima: Bogu hvala!, naglasio da nam iznovice valja zahvaljivati za dar vjere, darove koje nam Bog daje i dana nam dobročinstva. „Zahvalimo danas za dobro i manje dobro, za lošije što smo doživjeli . Sjetimo se tolikih koji su nedjeljom dolazili u crkvu, a večeras ih nema s nama; pokojnika koji su nas napustili, a donedavno su s nama sjedili u klupi. Zahvalimo za roditelje i za djecu jer Božjih darova je više nego što i pomišljamo, a to su svaka korica kruha, svaki otkucaj srca, sve. Ove godine morile su nas mnoge stvari, umro je netko od najbližih, draga osoba ili netko trpi u bolesti, no i na svemu tome treba zahvaljivati Bogu jer ništa nije u životu bez razloga, a Bog zna što je za nas korisno. Zahvalnost je najbolja preporuka za budućnost. Zahvalimo! I zahvalno molimo da nas Bog cijelo vrijeme blagoslivlja“, zaključio je propovjednik.

Župnikova zahvala i izvješće na kraju godine

Na kraju mise župnik je zahvalio svima koji doprinose dobru župe, rade za župu i koji su na bilo koji način sudjelovali u životu župne zajednice, osobito revnosnim, raspjevanim članovima zborova, časnim sestrama, ministrantima, spremačima crkve, svim župnim suradnicima uključujući brojače novca, ponaosob kapelanu Ivanu Stipiću i suradniku Nikoli Kaurinu te napose vjernicima koji redovito dolaze na svete mise i tako najviše na svoj način pridonose župnom zajedništvu i dobročinstvu župe.

Tekst i fotografije, župna suradnica Nevenka Špoljarić