Slavlje sakramenta potvrde sa nadbiskupom Hranićem:

Primate sedam darova Duha Svetoga da biste ostali vjerni Isusu i Pismima, postojani u vjeri, bili hrabri i svoji, čuvali svoj kršćanski identitet te da biste mogli biti Isusovi svjedoci!

Uoči treće vazmene nedjelje, 9. travnja naša župa ugostila je đakovačko-osječkoga nadbiskupa i metropolita mons. dr. Đuru Hranića koji je podijelio krizmanicima sakrament potvrde i predvodio u župnoj crkvi svečano euharistijsko slavlje u 10.30 sati. Na početku slavlja sakramenta potvrde župnik Pavo Vukovac izrazio je srdačnu dobrodošlicu krizmatelju Hraniću i tajniku Nadbiskupskog ordinarijata Pavlu Mikulčiću.

Naša župa posebno je počašćena osobnim nadbiskupovim dolaskom, što je iznimno razveselilo 139 krizmanika, članove njihovih obitelji i župljane. Naime, poznato je kako u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji biskupi, redoviti djelitelji sakramenta potvrde, nisu u mogućnosti predvoditi sva krizmena slavlja, kojih ove godine ima sveukupno 110 diljem Nadbiskupije, a počela su 3. travnja i traju do 17. srpnja 2016. godine. Slavlje je u našoj župnoj crkvi pjesmom uveličao župni zbor uz ravnanje s. Evice Sočković, a misu su suslavili: Pavo Vukovac, Pavao Mikulčić i župni vikar Ivan Stipić.

Homilija nadbiskupa Đure Hranića s porukama krizmanicima

- Uskrsli Krist, dragi krizmanici, roditelji i kumovi, rodbino i prijatelji, braćo i sestre, draga braćo svećenici i časne sestre, dolazi u ovom slavlju i među nas. Otvara nam pamet da razumijemo pisma. Poziva nas da mu budemo svjedoci i daruje nam svojega Svetoga Duha, uvodno je kazao Hranić te na početku ovoga euharistijskoga i krizmenoga slavlja pozvao vjernike na pokajnički čin.

"Jeste li uočili kako Evanđelje govoreći o uskrsnuću svoju pažnju ne usredotočuje na ono što se dogodilo mrtvom Isusu, nego na ono što se događalo s apostolima? Kao da je evanđeliste više zanimalo kako je uskrsnuće djelovalo i kako je ono mijenjalo apostole. Kao da su ih više zanimali učinci i značenje Kristova uskrsnuća za život zajednice. Opisuju promjenu koja se po Isusovu uskrsnuću dogodila i koja se događa u ljudima. Ta promjena stoji i u središtu pozornosti današnjih liturgijskih čitanja. Za uočiti su tri koraka, tri stupnja u promjeni kod Isusovih apostola: Kad uskrsli Isus dolazi k učenicima oni se čudom čude i ne vjeruju; Potom im on otvara pamet da razumiju Pisma; I napokon im obećava i šalje Silu odozgor da bi mu postali svjedoci - da budu svjedoci njegova uskrsnuća od mrtvih... Dragi krizmanici, vi ste sada u dobi kad od djece postajete odrasli ljudi. Čudom se čudite i ništa ne vjerujete. U životnom ste razdoblju u kojem se napuštaju dječja shvaćanja i postaje se zrela osoba. U fazi ste oblikovanja svoga vlastitog identiteta kad se sve stavlja u pitanje, kad se doista čudom čudite kako stariji (a među njima i Vaši roditelji) razmišljaju, kako to životne stavove, misli i poglede imaju; što to od Vas očekuju, što mi u Crkvi učimo i govorimo. To dovodite u pitanje, tome se ponekad i smijete, čudom se čudite i ne vjerujete. Prihvaćate samo ono u što vi sami postajete uvjereni; ono što je za vas sigurno i uvjerljivo. U životnom ste razdoblju kad i vaša dječja vjera prerasta u zrelu i osobnu vjeru: te više ne možete i ne želite vjerovati samo zato što Vam drugi govore, nego imate potrebu i vi osobno se uvjeriti, opipati i iskusiti – baš kao učenici u susretu s uskrslim Isusom – doći do uvjerenja da uskrsli Isus nije samo priviđenje ili plod halucinacije ili mašte, nego da je stvaran. Imate potrebu opipati, vidjeti, doživjeti, iskusiti. K tome i mi stariji, nismo baš uvijek vjerodostojni. I kako odrastate, vi to sve više primjećujete. Zato Isus dolazi među svoje učenike. Dolazi da im otvori pamet i protumači Pisma, da im razbistri sumnje, da ga opipaju i da se uvjere da je on Bog živ. A učenici su zajedno. Okupljeni su unatoč vlastitim sumnjama i pitanjima. Sumnjajući, zajednički postavljaju pitanja i traže odgovore. I dok su tako zajedno među njih dolazi uskrsli Isus i kaže im: 'Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte moje ruke i noge. Ta ja sam!' Pruža im mogućnost da ga mogu vidjeti i opipati. Pred njima jede ribu da se uvjere da pred njima nije tek neka utvara ili duh. No, iako su ga mogli vidjeti i opipati, iako pred njima jede da im pokaže da nije u pitanju neko njihovo priviđenje, to još uvijek nije dosta: bilo je potrebno da im otvori pamet, tumačeći im Pisma. Do vjere se ne dolazi pipajući i gledajući čudesa, niti trčeći za čudesima i čudesnim ukazanjima, nego se pamet otvara tumačeći Pisma. Ovo ne znači da je "vidjeti" i "pipati" nevažno, nego pokazuje samo to da vidljivi znakovi ne rađaju nužno vjeru, da je za vjeru važna povezanost s crkvenom zajednicom i da se do vjere dolazi tumačenjem Pisama. Ne budete li dragi krizmenici, ostali u crkvenoj zajednici i s njom povezani, ne budete li se nastavljali okupljati na tumačenje Pisama da Vam se otvori pamet, prijeti opasnost da Vam sumnje obuzmu srce i da izgubite ne samo vjeru u Boga, nego i povjerenje u ljude. Nije li to i Vaše iskustvo, dragi roditelji i kumovi: da udaljeni od crkvene zajednice počinjete sumnjati ima li smisla ostati čestit, dobar, pošten, iskren, čistih ruku i čista obraza? Vidite da biti dobar i pošten koji puta znači biti lud, iskorišten, ismijan... I počinjete podlijegati napasti da popustite. Nemirna savjest nam ne dopušta ići na sakramente, nelagodno nam je ići na ispovijed, a i teško je koji puta promijeniti smjer kretanja, zao put kojim smo pošli i izvući se iz nečega u što smo se upustili. I što se duže nismo ispovjedili to je teže doći i kleknuti. I što dalje to teže.... Tada se, poslije gorkih iskustava pitamo: "Gdje mi je bila pamet?!" Kako sam mogao to i to!? Kako mi je mogao ili mogla učiniti to i to!? A pamet je bila zatvorena i sputana, jer smo zanemarili Crkvu i tumačenje Pisama, jer nismo dopuštali da nam Isus otvori pamet, da nas pouči Sveto Pismo. Nismo dolazili na susrete s ostalim apostolima, s ostalim vjernicima, bili smo sami sebi dosta.

Dragi krizmanici, ne budete li ostali povezani s crkvenom zajednicom, ponude i izazovi ovoga svijeta, ponuda drugačije ljestvice vrednota, egoizam, pohlepa, materijalni interesi, prijevare onih koji će Vam obećavati sreću (a kojima je u pitanju samo njihov vlastiti interes), prevaranti koji će vam nuditi ljubav i uvjeravati Vas kako im je stalo do Vas, a koji će Vas prevariti i razočarati – poljuljat će Vaše povjerenje u Boga i shrvat će vas. Toliko puta smo se svi sreli s čavlima u ranama drugih ljudi, u njihovim rukama i nogama jer su ih drugi prevarili, iskoristili, ismijali i pribili na križ. Ne dopustite, dragi krizmanici sebi niti vi roditelji svojoj djeci da im srce ispune razočaranje, gorčina, nezadovoljstvo, apatija, nepovjerenje i nevjera. Slušanje Pisama, kateheza i sakramenti, povezanost s crkvenom zajednicom važni su za život svakog pojedinca. Pokazujte to, dragi roditelji, primjerom svojoj djeci.

No, ako i razumijemo Pisma, potrebna nam je Sila odozgor. Povodljivi smo. Slabi smo. Nemamo hrabrosti biti postojani i svoji. Hoćemo biti kao i svi drugi. Nemamo hrabrosti plivati protiv struje, biti drukčiji od drugih. Zato se lako udaljimo od Svetoga Pisma, napuštamo Isusovu logiku i pamet. I da bismo ostali vjerni Pismu, pameti koju primamo od Boga, potrebna nam je Sila odozgor; potrebni su nam svjetlo i snaga Duha Svetoga.

Dragi krizmanici, danas se na Vas spušta Duh Sveti, Sila odozgor. Primate njegovih sedam darova (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji) da biste ostali vjerni Isusu i Pismima, postojani u onome u čemu ste poučeni, da biste imali hrabrosti i snage plivati i protiv struje, da biste bili svoji, da biste čuvali svoj kršćanski identitet te da biste mogli biti Isusovi svjedoci.

Dragi roditelji i kumovi, što ova naša draga mladost može pročitati u Vašim životima. Jeste li im svjedoci?

Dragi krizmanici, ako roditelji i kumovi zakažu, Vi ste od danas pozvani – ako je potrebno - biti i njima svjedoci.

Obnovimo zato sada svi svoje krsno zajedništvo s Isusom, i molimo ga da na nas izlije Silu odozgor: svoga Svetoga Duha i njegove milosne darove."

Priredila: Nevenka Špoljarić

Fotografije: Zorislav Kalazić