Uz osam desetljeća od posvete kapelice proslavili smo Presveto Srce Isusovo:
„Odgovorimo na Božju ljubav i poziv, živimo svoju vjeru!“
Mnoštvo je župljana na svetkovinu Presvetog Srca Isusova (3. lipnja) sudjelovalo na večernjem euharistijskom slavlju uz retfalačku zavjetnu kapelicu podignutu u liporedu ispred obiteljskih kuća prije osamdeset godina, 1936. u tadašnjoj Novoj Retfali „na čast i slavu Presvetom Srcu Isusovom da nas sačuva od svakog zla“. Svetkovanje je započelo jutarnjom misom u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa i nastavljeno pučkim slavljem, predvečernjom molitvom uz kapelicu (kao nekada prije izgrađene župne crkve u kojoj se svake večeri moli krunica) te je u središnje misno slavlje pobožni puk uveden procesijom djece i slavljeničkim recitalom 24 najmlađih župljana. Misu, prikazanu za štovatelje Presvetog Srca Isusovog (žive i pokojne), predvodio je i propovijedao o. Darko Rac, paroh grkokatoličke parohije sv. Luke apostola u Bačincima (Apostolski egzarhat za grkokatolike u Srbiji), a suslavili su naš župnik i župni vikar Pavo Vukovac i Ivan Stipić.
„Isusovo Srce, koje danas slavimo, ostaje nam trajni znak milosrđa koje Bog ne uskraćuje nikome, milosrđa koje je jedina naša nada i utjeha. No, ne zaboravimo još nešto iz Isusovog govora o njegovom Srcu: 'Uzmite jaram moj na sebe, učite od mene'. Da, učiti valja od njegovog Srca! Učiti živjeti, ljubiti, praštati, strpljivo podnositi jedni druge, ne uzvraćati zlim na zlo, odbaciti od sebe svaku pakost i nepravdu. Zato s pravom danas našim crkvama odzvanja molba: 'Učini srca naša po Srcu svome!'. Kako je važna ta molitva! U njoj je sadržano sve ono na što nas Isus poziva: ljubite jedni druge, slijedite me, činite kako sam vam govorio, uzmite križ svoj svaki dan, budite poput mene. To je revolucija Božje ljubavi! Živimo u svijetu sve veće zatvorenosti, otuđenosti, ljudi sve više postaju stranci jedni drugima. Neke nevolje tek nas na trenutak zbliže i povežu, neke tragedije na trenutak nas pokrenu, solidarnost nas obuzme u trenutcima kada se osjetimo uplašeni ili ugroženi, no vrlo brzo se vraćamo u stanje da 'svatko živi svoj život' ne obazirući se previše na drugoga. To je posebno vidljivo u većim sredinama gdje ljudi žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. Pa i u našim obiteljima sve je manje zajedništva zbog čega mnogi brakovi pucaju, a obitelji se rasipaju. Životne obveze, profesionalni zahtjevi i potreba zaraditi za život čine da sve manje razgovaramo i sve se više zatvaramo svatko u sebe“, kazao je u propovijedi Rac ističući: „U Svetoj godini jubileja Božjega milosrđa pobožnost Presvetom Srcu Isusovom treba nama biti poticaj da odgovorimo na Božju ljubav i poziv i to tako da živimo svoju vjeru u svojemu životu i poslanju, vlastitoj društvenoj angažiranosti poput sv. Majke Terezije, sv. Leopolda B. Mandića ili kao bl. Alojzije Stepinac, kako bi po našoj ljubavi drugi vidjeli da jesmo pravi kršćani“.
Misno je slavlje uveličao župni zbor uz vodstvo i klavijaturnu pratnju s. Evice Sočković. Kapelicu je cvijećem uresila i ulični prostor za liturgiju pripravila skupina župljana predvođena Stjepanom i Katicom Đukić „čuvarima tradicije održavanja misa uz kapelicu“ kojima je, kao i ostalima zaslužnim za slavljenički program, zahvalio župnik Vukovac, poručujući: „Učinimo sve kako bi naša srca bila slična Isusovom srcu, a naša ljubav Božjoj ljubavi.“ Župnik je zapazio da se svetkovina slavi na otvorenom od 1995. godine (kada je kapelica obnovljena) te da tijekom mise kiša nikada nije pala pa tako ni ove godine, unatoč prijetećim oblacima, a to je, kazao je, znak Božje milosti na čemu su vjernici zahvalni.
Pok. Hermina Lanz do prije tri godine poticala je pobožnosti uz kapelicu te ju hvalevrijedno uspješno nastavlja recitalima Blanka Kundakčić koja je recital napisala i s djecom pripravila za izvedbu. „Prije 20 godina, kao jedanaestogodišnjakinja sam prvi puta recitirala pred kapelicom, a od moje srednje škole s tetom Minom (Herminom) sam zajedno uvježbavala djecu, dok je ona mogla dolaziti, a kasnije je ona pisala recitacije i ja sam organizirala probe desetak godina. Već treću godinu sama pišem sve recitacije, a ove je godine i Anamarija Reba napisala jednu“, otkrila je Kundakčić. Recital su izveli: Ivona Zeko, Luna Kiš, Anamarija Reba, Anja Nenadović, Marta Đukić, Hana Kaladić, Nadja Berišić, Hana Miočević Bokun, Eva Vuković, Sara Vuković, Lana Jurić, Andrea Ljubo, Mateja Jelošek, Monika Jelošek, Laura Lovrić, Iva Matišić, Matej Buljan, Katarina Galinac, Lorena Turčan, Vida Matić, Klara Matić, Marija Vuković, Lucija Berišić i Laura Vuković. Naposljetku slavlja djeca su buketima cvijeća darivala svećenike, a svetkovanje je završeno blagoslovom i radosnim zajedničkim pjevanjem.
Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić
RECITAL
Sve što je Božja ruka stvorila
neprocjenjive je ljepote,
sve što okom vidimo
to su tragovi Božje dobrote,
potezi su to umjetnika bez granice:
u Slavoniji zlatnoj to su žitna polja i plodonosne oranice
i grad Osijek u kojem živimo,
krasi Drava, zeleni parkovi i konkatedrala kojoj se divimo,
a Retfala naša, posebno mi je draga
jer se tu, osim crkve naše, nalazi i kapelica mala.
Nju su vjernici sagradili prije osamdeset ljeta
kako bi pokazali da im je njihova katolička vjera sveta.
Presveto Srce Isusovo danas se slavi
i božanska ljubav što izvire iz njega na sva usta hvali!
Ono što sada pod svetom misom slijedi
slavljenje je Euharistije koje nikad' ne blijedi.
To su živi znaci vjere svete
koju i ja u sebi nosim, iako sam još malo dijete!
Kada bismo trebali nabrojati tko je sve pridonio
da spomen kapelice živi među nama,
težak bi to zadatak bio
i sigurno bi se neko ime propustilo.
Ne želimo nikoga izostaviti da mu ne kažemo hvala,
iako ga danas nema među nama.
Mnogi su se štovatelji vezali za nju u svome životu
kako bi i mi danas častili njezinu ljepotu,
ali ne ljepotu izvanjskog sjaja,
nego ovu snagu vjere koja sve nas danas ponovno spaja.
Nije molitva samo za bake stare
koje imaju vremena da zrnca krunice u ruci broje
ili za majke koje mole za zdravlje i zaštitu obitelji svoje,
nego je i za tebe i za mene da kažemo Isusu hvala
što nam daje ljubav mame i tate i što smo njihova sunca mala.
Često žurimo i dok tako kroz život jurimo
ponekad zaboravimo da nam je Isus jako važan,
a znak križa dovoljno je snažan
da bude vidljivi znak vjere naše.
Zato ću se ja, kad ulicom svojom prođem,
uvijek prekrižiti kad pred kapelicu dođem.
Srce znači ljubav, a ljubav je toplina,
topao je prijateljski stisak ruke,
a lijepa riječ kao lijek koji ublažava sve muke.
Presveto Srce Isusovo je sve to i puno više,
iz njega Božja ljubav uvijek se širi
i sve ljude zbližava i miri.
O Isuse, ljubavi čista
želim ti reći da zbog tebe sunce blista!
O Isuse, ja Tebe volim
i rado se prije spavanja za svoju obitelj molim.
Isus je moja ljubav i sreća
ne postoji milost od njegove veća,
on ode na križ za nas
jer on ljubi mene i vas,
on kao da mi govori: 'Dijete moje moli'
jer on svakog od nas jako voli.
Isus može ispuniti svaki san
samo se treba moliti njemu svaki dan!
U našu crkvu na misu svetu rado idem i ja
jer želim imati zaštitu dragog Isusa.
Majka Božja žalosne tješi
i zagovara kod Boga da se svaki problem rješi.
Majčica nebeska šalje snagu s neba,
samo uvijek u snagu molitve vjerovati treba!
Kada sunce sja, sretna sam i ja!
Ja se tada od srca smijem
i svoju sreću ne krijem.
Mir treba narodima gdje rat vlada
i gdje je potrebno iskorijeniti mržnju odmah sada.
Nisu samo narodni u patnji željni slobode,
nego i srca koja su puna tjeskobe.
I njima mir treba
koji šalje Duh Sveti s neba.
Da se iskorijeni mržnja, puno ruku treba sklopiti
i duša u molitvu stopiti.
Danas se ljudi slabo druže
i sve rjeđe si ruku pruže.
Prije o9samdeset godina, kad' ni televizora bilo nije,
razgovaralo se, molilo i pjevalo i svi su bili bliskiji prije.
Ne vidimo više u očima bližnjega sjaj,
toplinu riječi i zvonki osmijeh taj.
Mnogo toga vrijeme mijenja,
ali uvijek ostaje ista Kristova ruka pomirenja
koja sve ljude s Bogom spaja
te prava prijateljstva nikada ne razdvaja.
Nepravda stanuje u svačijem životu,
ona ranjava dušu i budi sumnju u ljudsku dobrotu.
Isus je nepravdu svojim križem pobijedio
i put kojim trebamo ići odredio,
da strpljivo i ponizno podnosimo sve što život pred nas stavi
i budemo Isusovi apostoli pravi.
Za proslavu kapelice tvoju
obukla sam najljepšu haljinu svoju.
Za rođendanski poklon donijela sam čisto srce malo
u koje je puno ljubavi prema Isusu stalo.
Kao što sol hrani okus daje
tako je i ljubav poseban začin od kojeg život duže traje.
Ljubav će Bog uvijek s neba slati
i svaki koji ju primi mora ju bližnjemu svome dati!
Isuse, ja želim veliki dječak biti
I svaki dan se igrati i smijati.
Čuvaj me, dok bicikl vozim
i torbu punu knjiga na leđima nosim.
Za mene se moja mama pred kapelicom molila
i prije nego što sam došla na svijet ona me voljela.
Obitelj je dom koji srce ima
i želim taj Božji blagoslov u životu svima!
Bog je mnoge talente ljudima dao, pjevačima da lijepo pjevati znaju,
učiteljima da u školi djeci nova znanja daju,
svećenicima da šire Božju ljubav i vjeru,
Svetom Ocu papi Franji, mudrost da vodi Katoličku Crkvu u smjeru pravom.
I mene će Duh Sveti svojim darovima nagraditi,
a do svete krizme moram svoju vjeru strpljivo graditi.
Pobrinuo se, dragi Bog, da ne budem sama
i da imam anđela svog.
To je seka moja draga
koja je uvijek prema meni brižna i blaga.
Kada misliš da sve ide dobro na putu tvome,
reci dragom Bogu hvala za tu milost u životu svome.
A kada težak križ tvoj postane,
neka i dalje zahvalnost i nada u tebi ostane.
Svećenici, dragi!
Ovaj dan ne bi tako svečan bio
da niste i vi njegov dio.
Da nema Presvetog Srca Isusova i svećenika vas
ne bi bilo ni okupljenih ovdje, svih nas.
Budite uvijek Kristova sjena
koju mi pratimo do zadnjega trena.
U životu trebamo oslonce prave,
a vi ste promicatelji njegove riječi koje dušu hrane.
Od vas tražimo blagoslov koji zaštitu daje
da naš put u vjeri kroz cijeli tjedan traje,
a štiti nas on i godine cijele
jer svake se godine okupljamo ovdje zbog hostije bijele.
Molit će za vas svi okupljeni danas ovdje
da zdravlja i mira Božjeg imate uvijek u srcu svom.
Blagdan Presvetog Srca Isusova neka nas okuplja i dalje
da još puno godina slavimo ovdje svečano misno slavlje!