Mladomisničko slavlje vlč. Darka Endricha

Radosna vijest za Katoličku Crkvu stiže iz naše retfalačke župe: u Osijeku smo ove 2023. godine slavili dvije mlade - prvu je 20. svibnja u Donjem gradu u crkvi Preslavna Imena Marijina proslavio karmelićanin o. Jakov od Križa (Milić), a 9. srpnja u retfalačkoj župi Uzvišenja sv. Križa vlč. Darko Endrich, jedini ovogodišnji mladomisnik Vrhbosanske nadbiskupije koji je, uz još četvoricu mladomisnika Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene (fra Milu Belju, fra Nikolu Livaju, fra Stjepana Orkića i fra Dragu Blaževića), zaređen 29. lipnja u katedrali Srca Isusova u Sarajevu.

U zajedništvu sa svećenicima, redovnicima, bogoslovima, redovnicama i vjernicima iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine naš je retfalački mladomisnik vlč. Darko u rodnoj župi predvodio 9. srpnja mladomisničko slavlje.

Roditeljski blagoslov ispred crkve i misno zajedništvo

Nakon roditeljskog blagoslova, majke Svjetlane i oca Dejana, ispred župne crkve mladomisničko je slavlje otvoreno svečanom procesijom ministranata, bogoslova, redovnika i svećenika praćenom ulaznom pjesmom župnoga zbora, uz ravnanje Ivana Bošnjaka, orguljsku pratnju Vjere Kurtović Kurtović i trubača Matije Dorića, a zborskomu pjevanju pridružio se župni zbor iz Potočana-Odžak (BiH).

Euharistijsko je slavlje predvodio mladomisnik Endrich uz suslavljenje domaćeg župnika vlč. Ivana Jurića i vlč. Ivice Martića, bivšeg retfalačkog župnika i duhovnog mladomisnikova pratitelja koji je propovijedao. U misnomu su zajedništvu sudjelovali: mons. Slađan Ćosić, generalni vikar vrhbosanski u ime vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Tome Vukšića, vlč. Predrag Stojčević, žepački župnik, preč. Darko Tomašević, dekan sarajevskog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, vlč. Josip Knežević, profesor patristike na KBF-u u Sarajevu, vlč. Ivan Matijević, pastoralni suradnik Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u Sarajevu, kapucin fra Anto Pervan, župnik župe u Topuskom, fra Zoltan Dukai, ispovjednik u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Osijeku, i mladomisnik iz Tolise fra Stjepan Orkić koji je s vlč. Endrichom udijelio mladomisnički blagoslov.

Dobrodošlica mladomisniku: „Bog te pozvao, samo idi naprijed!“

Na početku slavlja župnu je dobrodošlicu recitacijom „Dijete mladomisniku“ uputila vjeroučenica Kristina Rack, a naš župnik Ivan Jurić uvodno je kazao: „Dragi mladomisniče Darko, nisam dugo župnik ove župe i ne znam zašto si baš ti među tolikim sposobnim i nadarenim mladićima pozvan u dioništvo s Kristom po svetomu  svećeništvu. Znam sada, kada stojiš ovdje na oltaru, sigurno te pozvao. Pozvao te je, možda, na tebi nerazumljiv i neshvatljiv način, ali ti si taj poziv negdje u dubini svoje duše čuo i spoznao si da je to Božji poziv. Možda si kroz dugo godina školovanja koji put posumnjao, koji put gubio nadu i strpljivost na tome putu, možda, ti mnogo toga nije bilo jasno, ali ti si ipak išao - ponekad brzo, nekada polako, nekad' uspravno, a nekada šepajući. Ti si se uputio jer je uvijek u tebi postojala nada da će Bog konačno izvesti u tebi ono što je započeo. Evo, Gospodin je danas u tebi izveo poziv i doveo te do svećeništva. Danas stojiš prvi put pred ovolikim mnoštvom tvojih sugrađana, onih ljudi između kojih te Bog uzeo. Stojiš da po prvi puta za svoje grijehe i grijehe svih nas, cijeloga naroda Božjeg prineseš misnu žrtvu. Ovo mladomisničko slavlje samo je prvi korak, korak svećenika u zajednici Božjega naroda kojemu ćeš od sada predsjedati, kojega ćeš u Kristovo ime okupljati oko Euharistije, kojemu ćeš naviještati Božju riječ, dijeliti svete sakramente - svete tajne koje ti je Krist stavio u ruke. Ovaj današnji dan samo je prvi korak s narodom s kojim ćeš se radovati u svakoj radosti, s kojim ćeš morati proliti po koju suzu i zajedno s njime ćeš jesti svoj kruh. Ti se više ne možeš odvojiti od Božjega naroda. Ti si krenuo, a možda još ne znaš ni zemlju, ni kraj u koji će te Bog poslati. Danas, s ovom mladom misom, dragi Darko, dragi brate svećeniče, stavio si ruku na plug, kako nam to Isus slikovito pripovijeda, zaorao si prvu brazdu na Božjoj njivi; nemoj se okretati. Bog te je pozvao na njivu Božjega kraljevstva i tu te postavio, samo idi naprijed!“

„Služiti, davati, slušati, moliti i voljeti da ljudi vide Krista, a ne da vide tebe!“

U propovijedi je vlč. Martić promišljao o poslušanim čitanjima i evanđeoskom odlomku (Zah 9, 9-10; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30) ukazujući kako je prorok Zaharija imao „snage i strpljenja da se u njemu ne ugasi Božji glas, bez obzira na progonstvo i nevolje, nije dopustio da u njemu nestane slave Božje i iščekivanje Mesije“ te i „apostol Pavao piše o životu po duhu, a ne samo po tijelu“.

„Prorok Zaharija piše u vrijeme 6. stoljeća prije Krista kada je vladao perzijski kralj Darije. Zaharija je, dakle,  većinu svoga života dijelio sudbinu svoga naroda, vrijeme babilonskog sužanjstva. Vrijeme osobnog i kolektivnog neuspjeha, vrijeme razočaranja.  Tek pred kraj života vraća se u domovinu. Koliko je trebalo snage i strpljenja da se u njemu ne ugasi Božji glas. Bez obzira na progonstvo i nevolje nije dopustio da u njem nestane slave Božje i iščekivanje Mesije. Apostol Pavao pak piše o životu po duhu, a ne samo po tijelu. Svjestan svoga trna u svom tijelu, svoga jarma, ropstva, svojih neuspjeha i slabosti. I sada na vrhuncu današnje liturgije riječi pratimo našega učitelja. Neposredno prije današnjeg izvještaja Isus, nakon svih čudesa, prolazi svojom Galilejom i opominje gradove: Korozain, Kafarnaum i Betsaidu… Isus prolazi neuspjeh u vlastitom zavičaju. Imao bi razloga uči u očaj, kuknjavu i prijekor. On ne grdi, već ljubi. Gruba riječ ostavlja rane i zatvara slušatelja, a umilna oslobađa. On izgovara veličanstvene riječi Slavim te Oče…

Draga braćo i sestre, braćo svećenici, dragi Darko gledaj i slušaj primjer koji se pred nas stavlja Božja providnost!

Ljudi gledaju koji puta u nas svećenike kao da smo unaprijed sve dobili, kao na neke super ljude. Zaboravljaju da smo samo jedni od njih, od krvi i mesa. Sa svim slabostima i poteškoćama koji i oni imaju. Nama Bog nije dao više, nego drugačije. Nije dao sve, već sebe.  Dragi Darko, zapamti dobro: Ideš služit narodu, a ne da on tebi služi! Ideš davati, a ne skupljati! Ideš slušati, a ne zapovijedati! Ideš moliti, a ne blebetati! Ideš voljeti, a ne tražiti da budeš voljen! Ideš među ljude da vide Krista, a ne da vide tebe! I na koncu, da poslije tebe ne pričaju o tebi već o onome koji te šalje.

I kako god da nam dan bio, bilo da mi postanemo muka svojim vjernicima ili oni nama, dan ne završava na nama, već na Bogu. Bilo da žanjemo uspjeh ili neuspjeh, valja zavrišti zahvalom. A zahvala je ništa drugo nego čin vjere, povjerenja u Boga. Stavljanje u njegove ruke. Priznanje da smo mali. Priznajemo tako da mi vidimo samo dio i ostajemo u miru jer Bog vidi cjelinu.

Jedan duhovni pisac veli kako se mi više zadržavamo na svojim poteškoćama i slabostima, nego na Božjim obećanjima i milostima. A obećao nam je sve - vječnost. Više nas ubije neprihvaćanje situacije, nego sama situacija.

Sv. Franjo već umoran, pred kraj života - gotovo slijep, premda nije obratio mnoge, promijenio je svijet, piše svoju dobro poznatu prekrasnu pjesmu zahvale 'Hvalospjev bratu suncu'. Kliče zahvalu! To je put svih Isusovih prijatelja i veličina odabranih.

Veličina u krotkosti, malenosti i poniznosti

Danas je, broj jedan, ispred svih bolesti, stres. Kada doktor ne zna puno o dijagnozi, reći će vam: 'Stres.' Postoje dva izvora stresa: Kada nešto silno želimo i ne dobijemo i, drugi, kada nešto silno želimo i dobijemo pa shvatimo da nije bilo vrijedno tolike muke. Zato nas Isus sve danas poziva: 'Dođi! Ostavi svoju situaciju i dođi k meni! Ostavi svoju potrebu za mrakom i dođi k meni!' Ima stvari koje je Bog sakrio od našega uma i mudrovanja, a pokazao malenima. To je put kako izaći iz stresa i svih nemira. Valja postati malen. Tko je malen? Malen je onaj koji se ne oslanja na svoje snage nego na Božju. Ponos je ono što nas, a onda i naše bližnje najviše ubija. Ponos je najgora osobina. Isus je ponizan i donosi plodove. Mi se bojimo biti krotki i ponizni jer će nas 'netko iskoristiti'. Isus obećava: samo će krotki baštiniti zemlju… Biti krotki i ponizni, onako kakav je to bio Gospodin, uzeti svatko svoj jaram i jaram ovoga svijeta kako je to učinio Gospodin. To je slika, ideal nama svećenicima koji se odazivamo da bismo slijedili njega, da bi barem malo bili slika Onoga kojeg smo upoznali. Na osobit način, dragi Darko, drago mi je da si za svoje mladomisničko geslo uzeo isto ono geslo koje sam ja uzeo: Što god učiniste, jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Sve ono što mi radimo, ako nema odjeka u mome srcu, ako nekoga nismo podigli, onda nismo ništa napravili. Nije naša služba da sudimo već da služimo i ljubimo onom ljubavlju kako je ljubio Gospodin i nakon što je prošao razočaranje sa istim žarom; tada će nas prepoznati da smo njegova djeca.

Sv. Terezija iz Avile veli: 'Gora mi je jedna svadljiva sestra u samostanu, nego stotine demona.' Isus nam nije obećao život bez križa, ali nam je obećao da će biti s nama. On ne izbjegava na našem putu govor o jarmu, križu. U Palestini su jarmovi bili izrađivani od drveta; tako što bi gospodari doveli svoje volove na mjerenje prije izrade jarma. Jaram je bio pažljivo podešen, da ne žulja vrat životinje. Jaram po mjeri. Jaram je moj sladak i breme moje lako. Isus kaže: 'Jaram mi dobro pristaje.' Zar ne, draga braćo, da nam pristaju naši križevi? Mi znamo s njima, iako bismo ih rado odbacili.

Poslušaj Isusa, ne trči drugima, gubiš vrijeme; odi k njemu, poziva te da odmoriš uz njega!“, poručio je vlč. Ivica Martić u propovijedi.

Naposljetku, prispodobljujući primjer vozača i trkača posvijestio nam je kako je pravi odmor samo uz Gospodina:  „Kaže zgodno jedna priča. U potrazi za odmorom čovjek je vozio cijelu noć i do jutra je bio još daleko od odredišta. Odlučio je stati u sljedećem gradu u koji je došao i parkirati na nekom mirnom mjestu kako bi mogao odspavati sat ili dva. Nažalost, mirno mjesto koje je odabrao bilo je na jednoj od glavnih gradskih staza za trčanje. Tek što se zavalio odrijemati, netko je pokucao na njegov prozor. Pogledao je van i vidio trkača kako trči u mjestu. 'Oprostite, gospodine', rekao je trkač, 'koliko je sati?' Čovjek je pogledao na sat u automobilu i odgovorio: 'Osam i petnaest.' Trkač se zahvalio i otišao. Čovjek se ponovno smjestio i upravo je zadrijemao kad se opet začulo kucanje na prozor i još jedno trčanje. 'Oprostite, gospodine, koliko je sati?' 'Osam i dvadeset i pet.' Trkač se zahvalio i otišao. Sada je čovjek mogao vidjeti druge trkače kako prolaze i znao je da je samo pitanje vremena kada će ga još jedan uznemiriti. Kako bi izbjegao problem, izvadio je olovku i papir i stavio znak na prozor s natpisom: 'Ne znam koliko je sati!' Još jednom je zaspao. Upravo je zadrijemao kad se ponovno začulo kucanje na prozor. 'Gospodine, gospodine? Osam i četrdeset i pet je!' E, to se i nama može dogoditi kada tražimo odmor na krivomu mjestu. Pravi odmor je samo uz Gospodina.“

Vlč. D. Endrich: „Put do dragoga Boga je čovjek i ljubav prema njemu.“  

Liturgijska čitanja su čitali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu i u slavlju sudjelovali: Gabrijel Pavlović (Stolac), Marin Petrović (Prozor), Zoran Miličević (Novi Travnik), Tomislav Čarapina (Potoci-Mostar), Dario Soldo (Blagaj-Buna Mostar), Nikola Vrhovac (Novi Travnik) i Petar Kolak (Uskoplje). Retfalački bogoslov đakovačkog KBF-a Aron Čeke molio je molitvu vjernika. Župljani u narodnoj nošnji prinijeli su darove mladomisniku. U slavlju je posluživao ceremonijar trećoredac mjesnoga bratstva FSR „Kapucini“ Đuro Žiroš, a na misi su sudjelovale i redovnice družba Sestre naše Gospe i Marijine sestre čudotvorne medaljice te vjernici osječkih župa.

Mladomisnik D. Endrich na kraju mise zahvalo je svima - gostima iz Vrhbosanske nadbiskupije i Franjevačke provincije Bosne Srebrene, bogoslovima, domaćem i gostujućem zboru iz Potočana-Odžaka, obitelji, rodbini i prijateljima, posebno vlč. Ivici Martiću koji ga je pratio na svećeničkom putu i župniku Juriću za pripravu slavlja, a najviše Bogu i župljanima za molitvenu pratnju preporučivši se u svakodnevne molitve za ustrajnost služenja u duhu „misli sluge Božjega Josipa Stadlera 'Svemu se od Boga nadaj, a sam se nikakva truda ne boj' i mladomisničkog gesla Što god učiniste, jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste. (Matej 25, 40).

„Uzimajući geslo iz Matejeva evanđelja, želim posvijestiti sebi i svima onima s kojima ću biti u doticaju da je put do dragoga Boga čovjek i ljubav prema njemu,“ istaknuo je.  Mladomisnici Endrich i Orkić na kraju slavlja su udijelili mladomisnički blagoslov.

Igor Bogdanović: „S ponosom smo te gledali na oltaru naše crkve“

Po završetku mlade mise, radosno je slavlje gostiju i župljana nastavljeno ispred crkve i darivanjem. Svečanost je nastavljena druženjem uz bratsku trpezu u dvorani Bells koju je darovno cvjetno uresila zauzeta gornjogradska vjernica Mirjana Eržić. Uz molitvu i brojne vesele čestitare prigodnu je čestitku kazao župnik Jurić, podsjetivši: „Svi smo krhki, slabi i jadni, ali Bog nas poziva. I, evo, Darka je pozvao i on se odazvao i Bogu danas zahvaljujemo. Zato ćemo reći Oče naš.“ Pozvao je, prije pjevanja himne, župljanina Igora Bogdanovića da u ime župljana pozdravi mladomisnika, te je Igor rekao: „Dragi Darko! Pamtimo te kao samozatajnog dečka koji je godinama sjedio s nama u klupama naše  crkve i slušao propovijedi naših svećenika. Bio si susretljiv i nasmijan te ničim nisi privlačio pažnju na sebe. Nama vjernicima je najvažnija pažnja našega Gospodina, ali od svoga glasa ne čujemo njegov. Drago nam je što si ti čuo Gospodinov poziv te malo po malo, uz sve kušnje koje su bile pred tobom, išao sve bliže i bliže oltaru. Bio si jedan od nas vjernika laika, a danas smo te s ponosom gledali na oltaru naše crkve kako predvodiš misno slavlje, molili zajedno s tobom te primili mladomisnički blagoslov. U ime svih zajednica i župnih skupina, želimo ti da ustraješ u svome poslanju, svjedočeći Bogu i služeći ljudima.“

Svjedočanstvo bratskoga puta vlč. Ivice Martića

Lijepo svjedočanstvo otkrio je mladomisnikov duhovni pratitelj vlč. Ivica Martić: „Samo ti i ja znamo što se dogodilo prije šest godina kada smo planirali tvoj put u Bogosloviju. Nije bilo baš tako jednostavno. Morali smo smišljati, promišljati, moliti što je najbolje za tvoj put. Ja sam iz Bosne došao u Slavoniju, ti iz Slavonije u Bosnu, neka konverzacija se dogodila čudesna. Posebno si me iznenadio, iako smo često razmišljali o tvom mladomisničkom geslu, kad si uzeo isto geslo. Sveta Majka Terezija upravo je uzela to geslo u svim svojim kapelama: Što god učiniste, jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili. Meni je to bila posebna inspiracija. Oduševljen sam što je to i tebi inspiracija, te Kristove riječi da, ako želiš služiti Bogu, da ga prepoznaš u drugim ljudima. U tebi sam kroz ovih šest godina imao i brata, sugovornika, često puta smo morali komunicirati viberom i nekim drugim porukama zbog roominga i znao sam ti često puta reći: 'Šuti i izdrži.' Bilo je tako. Puno tih tvojih koraka, od odlaska od obitelji do odlaska u drugu državu, studiranja, prolaska svih tih tvojih trenutaka, razmjenjivali smo i porukama i koji puta našim srdačnim susretom. Kad sam se vraćao, nakon ređenja ovdje u Osijek, ti si rekao: 'Sad smo braća.' I ne mogu se naviknuti kada me zoveš kumom. Želio si da ti budem na ovoj tvojoj mladoj misi i svećenik koji te pratio molitvom i svojim riječima…, a onda, na osobit način, mi je čast da si me nazvao svojim kumom. Za kuma se ne izabire bilo koga. To je posebna odgovornost i briga, a u isto vrijeme i čast. Nas dvojica smo sada na istom putu; ti na početku, ja s dvadeset godina svećeništva. Osobita mi je radost da u svom životu nisam vidio ono što sam pokušavao sijati, a jedan plod svojega maloga truda sam danas vidio ovdje na oltaru kad' si ti predvodio sveto misno slavlje. Dragi Darko, neka te Bog prati na tvome putu, onaj isti Krist kojeg' smo mi upoznali kao svojega prijatelja. Još ćemo, nadam se, dugo vremena razgovarati o prijateljstvu s našim Gospodinom, a i o našemu prijateljstvu i svim onim nakanama koje stavlja pred mene tvoja obitelj, a na osobit način i tvoja majka, te sve one stvari koji si stavljao pred mene. Drago mi je da smo došli do ovoga trenutka. Bit ćemo zajedno povezani u Gospodinu i dalje. Neka te Bog blagoslovi, na svemu ti hvala i sretno!“

Zahvalnoj čestitci, osim sudjelujući na mladoj misi, pridružio se oko zajedničkog stola župni zbor iz Potočana-Odžak (BiH) sa raspjevanom redovnicom koja je povela zborsku pjesmu s repertoarom pet duhovnih skladba.

Raspjevano, rasplesano kako i doliči posebnomu mladomisničkom slavlju s narodom Božjim, redovnicama i redovnicima, svećenicima, subraćom i susrestrama, sa svojim roditeljima i sestrom, naš Darko je zahvalno slavio tijekom nedjeljnog poslijepodneva pridružujući se veselju brojnih dobrih ljudi i 'ljudica. Ponajprije gozbeno, slavljenički, župno u zahvalnosti Bogu za milosne dane i sa željom da radost bude potpuna u ostvarenju Božjega plana u svećeničkom Darkovom pozivu. Pratimo našega mladomisnika molitvom i iščekivanjem radosnih susreta ma gdje bili jer uvijek smo sa Gospodinom.    

Posjetimo, za mladomisničko slavlje pripravljali smo se trodnevnicom, misom i euharistijskim klanjanjem (od 5. do 7. srpnja) u zajedništvu s novim prezbiterom Darkom Endrichom (ispovijedao je uz mise) i župnikom Jurićem, kojima se prve večeri pridružio mladomisnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Domagoj Brkić, dok su pripravu pratili župni zborovi. Zadnje večeri trodnevnice vlč. Jurić je blagoslovio kalež – župni dar mladomisniku, i darovano misno ruho. Mladomisničko geslo vlč. Darka Endricha glasi: Što god učiniste, jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste. (Matej 25, 40).

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić