Misna slavlja Svih svetih na retfalačkim grobljima

Blagdanska euharistijska slavlja Svih svetih svečano smo proslavili na groblju Retfala i Mađarskom groblju (Mađarska Retfala), s pripravljenim oltarom uz zgrade posljednjeg ispraćaja, te su, nakon misa i zajedničke molitve za sve vjerne mrtve, blagoslovljena počivališta pokojnika. Jutarnja i večernja misa slavljene su u župnoj crkvi.

Pjevano misno slavlje na Retfalačkom groblju (gdje je „Aleja branitelja Domovinskoga rata“) u 11 sati predvodio je župnik Ivan Jurić, suslavio župni vikar Vladimir Sabo, a sudjelovao je i naš bogoslov Aron Čeke. Mnoštvo je vjernika iz naše i brojnih drugih župa radosno pribivalo u misnom svetkovanju uz liturgijsko pjevanje Mješovitog župnog zbora uz ravnanje s. Viane Pezer i klavijaturnu pratnju Vjere Kurtović, a pjevanju se pridružio HOPGD „Zrinski“ (dio članstva su retfalački župljani) kojim je ravnao Jure Jurković. Na Mađarskom groblju na misi u 15 sati pjevao je dio Mješovitog župnog zbora.

Župnik Ivan mise je prikazao i na kraju predmolio sa vikarom Vladimirom molitve za pokojne: župnog upravitelja i župnike (Nikola Kerčov, Željko Pavličić, Antun Jarm), svećenike i redovnice koji su služili u retfalačkoj župi, mlade i pokojnike umrle poslije duge bolesti, umrle iznenadno, samoubojice, bračne parove ('neka ih u vječnosti ujedini punina dobrote'), roditelje, djedove i bake, braću i sestre, rođake, školske prijatelje i susjede s kojima nismo bili krvno povezani, ali su nam bili braća i sestre ('neka stignu u vječno blaženstvo'), za malu djecu koja su prerano napustila ovaj svijet te za poginule/preminule hrvatske branitelje koji su voljeli i čuvali našu domovinu ('neka ih Gospodin sjedini u nebeskoj slavi').

Pozvani slaviti svetost života – dobrotu i ljubav!

Uvodeći u misno slavlje na Retfalačkom groblju, župnik je rekao: „Na groblju su mrtvi, no smijemo li reći da su mrtvi? Jer da jesu mrtvi, tko bi došao zbog mrtvih; mi ne vjerujemo u mrtve, nego vjerujemo u žive. I upravo ovaj blagdan Svih svetih, koji govori da smo svi pozvani na svetost života, dovodi nas ovdje kraj ovih grobova. A što je to svetost života? Dobrota i ljubav. Nije li te privukla dobrota tvoga oca, majke, supruga, supruge, brata, sestre, bake, djeda ili prijatelja ili, možda, i djece? Dobrota i ljubav. Može li dobrota i ljubav biti zakopana u zemlju i možemo li ti i ja uopće dopustiti da budemo zakopani u zemlju? Možda bolesno, nemoćno tijelo koje često (nas) ograničava, mora otići, kako kaže obrednik Crkve, vratiti se tamo odakle je uzeto - iz zemlje u zemlju. Ali, ti i ja ne želimo umrijeti, ma ne želimo ići ni u pakao, nego želimo živjeti. Upravo u Svetom pismu piše rečenica, imperativna/zapovjedna, koja kaže: 'Neću umrijeti nego živjet ću, kazivat ću djela Gospodnja!' To smo ti i ja, mi ne umiremo, ali ne umiru ni oni na čija smo počivališta došli. Samo na počivališta, ali ne kod njih! A gdje su oni? Pa tu su, blizu nas! Zar ne osjećaš to? Zar nije groblje živi govor što govori da nitko nije mrtav, nego da smo svi živi pred Božjim licem. I zato kaže Crkva da postoje dvije crkve – jedna u vječnosti, ona nas je ovdje dovela, a druga na putu, to smo ti i ja… Kad primamo svetu pričest, ima pobožnih ljudi koji vole kleknuti, to je pobožnost, ali liturgija govori 'ne'; mi pričest, hranu Božju - Kristovo Tijelo primamo upravo na putu, u hodu. Tim izražavamo da smo narod na putu, a na tom putu treba nam Bog i treba nam Božja hrana, na putu u vječnost i ne možemo stat', nema stajanja, ništa se ne vraća, nego smo, braćo i sestre, na putu dok se ne budemo sastali s vječnom Crkvom, Crkvom koja je u vječnosti. Danas bih rekao da smo skoro, ne do kraja, sastali se ovdje. Zato neka nam oni danas budu u srcu, a mi slijedimo njih u onomu dobru koje su nama ostavili i na nas prenijeli. I to dobro nas je ovdje dovelo. Ali, ima zla! Ima, ima, i zlo nekada nas opterećuje da nismo, možda, dali dovoljno ljubavi ili nisu oni nama; da smo se, nekako, rastali iznenada (a redovito to biva), a možda i u ljutnji; možda, i nismo oprostili. Neka to dragi Bog nadomjesti. Zato je sutra pokornički dan! Crkva nas danas poziva i slavimo sveto i dobrotu, a sutra pokornički gledamo na nedostatke, grešnost. Sutra je Dušni dan i sve vas pozivam na večernju svetu misu koja će biti izuzetno svečana i doživljajna te ćemo sutra moliti i za oprost grijeha i njihov i naš, a molimo to i danas!“

U propovijedi je župnik podsjetio kako je Isus objavio „Ja sam uskrsnuće i život, te upitao vjerujemo li u ovo, vjerujemo li da je u križu naše spasenje i objavu  života u Isusu Kristu do punine, dok ne dođe vrijeme? „Slušali smo blaženstvima. Danas slavimo Sve svete i sjetimo se da su prve mise slavljene u katakombama gdje su se kršćani okupljali i prenosili Isusovu poruku… Ovdje grobovi govore da nije kraj, kraj je kada odbacimo ljubav i dobro, a tu su nas doveli ljubav i dobro. Zar nas nisu naši mama, tata, baka, djed učili što je najbitnije u životu? Najbitnija je vjera. Danas ju obnavljamo i vjerujemo u pokoj duša“, naglasio je propovjednik te u misi, prije molitve Gospodnje, pozvao da si posvijestimo tko nas je naučio molitvu Oče naš i kako su to, zasigurno, naši bližnji  koji su sveti kod Oca nebeskog, iako njihova imena nisu upisana u kalendare.

Na misama su čitali: Aron Čeke, Nevenka Špoljarić, Božica, Danijela Šandor i Marija Glavaš. Poslije misa, održan je blagoslov grobova. 

Tekst: Nevenka Špoljarić

Fotografije: N. Špoljarić i Danijela Šandor