Treća nedjelja došašća
Treću nedjelju došašća, nazvanu „Gaudete“, odnosno „Radujete se!“, navečer smo proslavili euharistijskim slavljem koje je predvodio bibličar vlč. dr. sc. Ivan Benaković. Prije mise uz paljenje treće svijeće na adventskom vijencu (svake nedjelje po jedna više svijetli, od gore prema dolje, što znakovito označuje silazak Boga među nas ljude i rasvjetljenje naše pameti i naših srca za toliko Božje otajstvo) poslušana je meditacija u kojoj se ističe kako je u tami zapaljeno svjetlo, a u pustinji se podigao glas, „naviještena je Radosna vijest koja i nama govori: Gospodin dolazi; pripravite mu put, jer je blizu“, i nama je uresiti svoju dušu, dopustiti Bogu da ju pročisti svojim milosrđem i oproštenjem grijeha“. Pripraviti put Gospodinu za nas je značilo primiti oproštenje grijeha u sakramentu ispovijedi koja je održana popodne do večernje mise.
Uvodeći u misno slavlje, vlč. Ivan Benaković najavio je da ćemo u prvomu čitanju Knjige proroka Izaije (Iz 61,1-2a.10-11) slušati kako će Bog proslaviti istinsku slobodu te podsjetio da je treća nedjelja došašća i Nedjelja Caritasa kada darujemo milostinju za one koji nemaju, a to znači izraziti svoju vjeru „da nismo samo teoretičari već smo spremni pomoći onima u potrebi, a ljubav koja istinski izlazi iz sebe i ide k bratu koji nema, obradovat će u onome što on jest“.
„Bez iskrenosti, nema duhovnosti“
Kako je Božja riječ, koju slušamo na zornicima slušajući proroka Izaiju, vodilja do temeljne istine vlastita bića, kazao je propovjednik razloživši kako Izaija otvara temeljna pitanja naše nutrine i odgovara što znači biti blagovjesnik siromasima i iscijeliti srca slomljena, a to je i smisao proročke službe (Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje). „Korijen naših problema je srce slomljeno, srce jadno, povrijeđeno i moli(š) Boga da bude iscijeljeno. Ljudi to ne mogu sami, tražeći odgovore na temeljna pitanja, već to mora činiti Bog posredstvom Duha svoga“, kazao je vlč. Benaković te naglasio važnosti: razumijevanja duhovnosti odnosa, Duha slobode koji je čist, otvorenost milosti (koja ne ovisi o našim zaslugama) da tebe/mene mijenja Duh. Ukazao je kako ljudi o sebi misle da su predivni, krasni, a zapravo nisu/nismo i pada(mo)ju na prvom ispitu u oholosti, temeljnom grijehu. „Bez iskrenosti, nema duhovnosti. Bio si na misi, a je li stvarnost tvojega života Bog? Prožme li Bog tvoju obitelji, možeš govoriti o duhovnosti. Živimo u sve kompleksnijim vremenima bez duhovnosti, a bez duhovnosti sve manje smo ljudi. Što će biti s novim generacijama mladih? (...) Koliko u nama ima kršćanstva, dok se bojimo govoriti o dobroti, pravednosti… da nekoga ne bismo povrijedili“, otvoreno je kazao bibličar te ukazao kako valja: promisliti i početi motriti sebe na pravilan kršćanski, vrjednosni način; imati čist duh, a ne biti prazna osoba iscrpljene osobnosti; otkrivati sebe smanjujući ego i svoju taštinu! Poručio je kako „ono što ti ne možeš napraviti, može napraviti milost, a to trebaš iskrena srca vjerovati“ i, vlč. Ivan, zaželio je svima u došašću i po Božiću dobro ispunjeno radošću koje ćemo „nositi u sebi i unositi u naše društvo“. I u molitvi vjernika predmolio je da nas Gospodin sačuva u dobru i u onome što je dobro.
Misno slavlje liturgijskim je pjevanjem na koru usvečanio Zbor mladih uz svirače (gitara, orgulje) i ravnanje Biljane Grašić.
Tekst i fotografija: N. Špoljarić
