Proslavili smo s Josipom Matasom njegovu prvu misu

Osječka župa Uzvišenja sv. Križa, nakon trodnevne duhovne priprave, svečano je i radosno, 8. srpnja, proslavila sa župnim sinom vlč. Josipom Matasom njegovu mladu misu, koju je mladomisnik predvodio u zajedništvu sa župnikom vlč. Pavom Vukovcem i svećenicima, a propovijedao je dr. Drago Tukara, nadbiskupijski kancelar, profesor na KBF-u u Đakovu i bivši retfalački kapelan.

Župna zajednica i župnik pozdravljaju župnoga sina

Pjevanoj misi je prethodila procesija (uz vodstvo kapelana Mate Jokića) do crkvenog ulaza gdje je mladomisnika roditeljski blagoslivljala teta Jela Matas te do oltara dopratila pjesma župnoga zbora pod ravnanjem s. Evice Sočković. U ime mladomisnikove župne obitelji – ekonomskog i pastoralnog vijeća, pastoralnih suradnika, župnih skupina i vjernika pozdravnu čestitku uputila je Nevenka Špoljarić, kazavši kako su župljani u 51. godini života župe zahvalni Bogu i ponosni što je Josip Matas izabrao svećeničko zvanje i služenje ljubavi u Crkvi, poručujući: „Krjeposno naviještaj Radosnu vijest i budi dostojan poslužitelj Božjih otajstava. Neka se poziv na svetost u tvojemu životu ogleda u poniznosti uvijek spremnoj na opraštanje; potvrđuje u nesebičnom svjedočenju kršćanske ljubavi u duhu nove evangelizacije i uvijek iznova obnavlja, ponajprije, u jednostavnosti koja otvara i spašava najtvrdokornija srca. Josipe, ostvaruj sebe u slavu Božju i na radost ljudima!“
Promišljajući o značenju i odgovornosti svećeničkoga poziva, Pavo Vukovac je zaželio mladomisniku Matasu neka njegov život i propovijedi potaknu ljude na ulazak u ispovjedaonice, obraćenje i mijenjanje svojega života, kazavši: „Radujem se s mladomisnikom, njegovim najbližima i sa župljanima jer je lijepo biti svećenik; Krist ga je pozvao, on se odazvao. Izabrao si lijep i uzvišen poziv, ali i teško zvanje. Svećenik je knjiga iz koje koje ljudi žele čitati Evanđelje i osoba u kojoj žele susresti dobrotu i ljubav. Druga zvanja mogu odvojiti život od službe tako da to ljude ne potrese, a svećenikov život i njegova služba jest jedno, više nego kod bilo koga. Zato ljudi očekuju iskrenost i dosljednost te da tvoj život odražava istinitost i ljepotu Isusovog života. I stoga svećenik nema svoj privatni život jer sve što radi, radi u Kristovo ime služeći Crkvi. U tome je težina svećeničkog poziva. Mnogi znaju reći kako je važno da svećenik lijepo govori, a što će raditi poslije ne zanima ih. Iako to kažu, tako stvarno ne misle jer od tebe i od nas svećenika očekuju isto ponašanje u reverendi i bez nje, u crkvi, na ulici i gdje god se nađeš. Ako ičiji život mora biti istina, to mora biti život svećenikov. Zato ti je biskup na đakonskom ređenju rekao: Pazi da što čitaš vjeruješ, što vjeruješ druge učiš, a što druge učiš, to i živi! Bez te dosljednosti život postaje laž. Vjernici očekuju Božju riječ, istinu, ljubav i primjer života u kojemu si s njima kao brat među braćom i sestrama, ali ne zato da se s njima izjednačavaš u slabostima i grijesima, nego da im svjetlom svoga života, primjerom svoje vjernosti Bogu, obdržavanjem zakona Riječi, čistoćom i ljubavlju privlačiš i izvlačiš iz ljudi njihove slabosti i grijehe. Najuvjerljivije i najglasnije govorit će tvoj život, djela ljubavi. Živi s Bogom u srcu jer tko živi s Bogom u srcu, taj je propovjednik u hodu! I kad šuti, on govori poput sv. Franje koji je propovijedao samim tim, dok je skromno i pobožno prolazio kroz grad, a nije rekao ni riječ. Govor tvoga uzornoga svećeničkog života čut će i gluhi, djela ljubavi vidjet će i slijepi. Pozvan si jedno i drugo pokazati životom i djelima! Kazano je, ako možeš biti zvijezda na nebu, budi zvijezda, a ako ne može biti zvijezda na nebu, budi oganj na planini ili barem svjetiljka u kući. Ne može svatko biti zvijezda na nebu – veliki svetac, niti u svijetu nadahnuto kršćanski svijetliti poput Ivana Pavla II ili blažene Majke Terezije – oganj na planinama, ali svatko može biti svjetiljka u kući. To znači biti čovjek marljiv i savjestan, dobar svećenik. Takav da, drugi gledajući tvoj život i djela, ne slave tebe nego Boga. Neka ti Isus kojemu si se odazvao bude Put, Istina i Život; istina koju ćeš prihvaćati i život koji ćeš živjeti! Svi ćemo moliti Boga da tvoj život i tvoje djelovanje bude na slavu Božju, na dobro Crkve, našeg hrvatskog naroda i na dobro svih ljudi, posebno onih koji će ti biti povjereni. Budi i dalje skroman ponizan kakvog te Bog vidi i kakav uistinu i jesi, budi na blagoslov Crkvi. Neka te Bog svima nama dugo poživi!“ Župnikove riječi uz početak mise popratio je gromoglasni pljesak mnoštva sabranih vjernika, među kojima je bio osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo sa suprugom Angelinom, te Željko Kraljičak, osječko-baranjski dožupan i retfalački župljanin.

Drago Tukara: Sine čovječi, svjedoči svetost i radost svećeničkog poziva!

U uvodu evanđeoski nadahnute propovijedi doc. dr. Drago Tukara osvrnuo se na život svećenika i propovjednika Ezekijela, kojemu je bila strašno teška služba jer je bio među nevjernicima ili poganima, a u takvom okružju valja sačuvati svečenićko dostojanstvo, ostati pošten i dobar svećenik jednoga Boga među mnogim svećenicima i bogovima. „Sine čovječji, dragi mladomisniče Josipe! Neka danas svi znaju da je među nama jedan novi prorok i svećenik. Neki ni danas ne znaju što je to mlada misa, tko je mladomisnik, koji je smisao današnjeg dana, današnje mlade mise, euharistijskog slavlja u crkvi i poslije. Nije prošlo puno godina da opet u ovoj crkvi slavimo mladu ili prvu misu ili svoju misu pred i s pukom Božjim. Znali ili ne znali što se danas događa, ali i u budućem vremenu pred nama, na ovim prostorima naše mjesne crkve znat će se itekako da među narodom stoji, živi i djeluje Josip Matas, prorok i svećenik. Svaki mladi čovjek voli pred sobom imati motiv koji će ga voditi kroz život. Mladomisnik je izabrao motiv svoga života: Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.(Job4,12). Poznavajući te, uvjeren sam da ti se, doista, na upečatljiv način objavila Riječ Božja, i da ju je uho tvoje čulo. Samo se pitam kada je to bilo? Prorok Ezekijel je doživio objavljivanje Riječi Jahvine na rijeci Kebar, kroz sedam dana dok je na njoj boravio. Možda si i ti sjedio na obali rijeke Drave u Osijeku, i više od sedam dana, dok si promišljao o svojem životu. Što je uho tvoje čulo, koju tajnu? Ti znaš. Danas znamo da je to tajna svećeničkog zvanja, a od danas i svećeničkog poslanja. Čuo si glas Božji: „Sine čovječji! Ajde prvo te pozivam, a onda te šaljem.“ Zajednica vjernika u Retfali u kojoj si odrastao zna vanjštinu, zna ono što su mogli vidjeti i čuti o tebi, ali vjeruje da te je nutarnji glas jednostavno zamolio da budeš svećenik. Nisi mogao odbiti i kad si završavao srednju školu, pa dio fakulteta i u Osijeku. Nisi mogao odbiti nutarnji Božji glas, pa si otišao u Đakovo u Bogoslovno sjemenište! Bila je to rijeka Kebar – Bogoslovija u kojoj si dopustio da te Duh Božji prožme i obnovi. Uvjeren si da te je tajna riječ pozvala, i da te tajna riječ – sam Gospodin šalje – svima koji su u sužanjstvu bilonkojeg oblika. Dragi vjernici, prorok i svećenik-mladomisnik he danas među nama! Bit će i ostat će s nama, jer voli Boga, Crkvu i narod svoj“, kazao je Tukara, te mladomisniku, koji „ulazi u svijet s Evanđeljem i križem u ruci, s deset Božjih zapovjedi u srcu“, poručio neka govori vjerničkoj zajednici ono što stoji u zapovjedima, ne povlači se pred tvrdokornima, osporiteljima svećenika koji ne žele čuti što govori, već više gledaju tko govori i kakav je čovjek. „U današnjem svijetu svećenik mora svojim primjerom biti jasno i nedvosmisleno svjedočanstvo za Krista. Mora težiti uvijek prema sve većoj svetosti kako bi mogao pravilno voditi zajednicu vjernika. Ako želi biti primjer, mora u svemu, a najviše u svetosti nadvisiti sve one koji su mu povjereni. U svećeničkoj službi ne bi smjelo doći do izražaja ono što je ljudsko, grešno, nego ono što je božansko i sveto. To se može postići, ako svećenici imaju svijest o važnosti svojega poslanja; ne smije prokockati ono što mu je povjereno... Dragi mladomisničke, danas svjedočiš da ti se nešto lijepo dogodilo u životu. Ti si svećenik. Ne bi ti se tajna riječ objavila i ne bi uho tvoje čulo njezin šapat da nisi bio spreman. Ne bi toga bilo da se i zajednica vjernika i tvoji najbliži nisu za tebe molili i da te nisu pratili na tvome putu do svećeništva... Od tebe očekujemo da se kao sin čovječji posvetiš Bogu i čovjeku, da prikazuješ svakodnevno svetu misu i svoje molitve za narod, za prijatelje i dobročinitelje, da svjedočiš radost svećeničkog poziva. Od tebe očekujem, i molim, da svojim primjerom potakneš još kojega mladića koji će, poput Ezekijela sjesti uz rijeku Kebar i osjetiti poziv, poput tebe sjesti na obalu rijeke Drave i čuti šapat Božji: Sine čovječji, budi prorok i svećenik današnjem svijetu“, poručio je Tukara. Slavlje, svoje prve mise, je vodio Josip Matas koji je naposljetku svima srdačno zahvalio, a suslavili su, uz spomenute Tukaru i Vukovca, dekani osječkih dekanata i baranjskog preč. Ivica Rebić, Mato Gašparović i Ivan Petričević, vlč. Miro Tomas, župnik župe Sv. Katarine u Nijemcima, gostujući mladomisnici i svećenici.

Cijelu propovijed dr. Drage Tukare možete vidjeti {rokbox title=|Propovijed dr. Drage Tukare| text=|ovdje| size=|fullscreen|}/images/zupa/dogadjanja/josip_matas/mladamisauosijekuvi-2012.pdf{/rokbox}.

Radosno slavlje nastavljeno je i poslije mise ispred crkve uz čestitke, čašćenje kolačima i okrjepom. Uzvanici, članovi obitelji, prijatelji, predstavnici župne zajednice i gosti iz župe u Nijemcima (gdje je Josip odradio đakonski praktikum) sa župnikom Tomasom druženje s mladomisnikom su nastavili uz ručak, glazbu, darivanje i najljepše želje. Slavljenički je program otvorio molitvom i čestitkom Drago Tukara, a pridružili su mu se Vukovac, Petričević i Tomas. Josip Matas zahvalio je svima, kazavši kako je iznimno radostan što vidi na jednomu mjestu okupljene drage ljude kojima je na osobit način ponaosob zahvalan. Pljesak za mladomisnika se više puta ponavljao, a kako i ne bi kada ga resi jednostavnost, skromnost i marljivost koje je i župnik u toj prigodi pohvalio.

Fotografije s mlade mise možete vidjeti ovdje.

Tekst: Nevenka Špoljarić

Fotografije: Zorislav Kalazić