Gostovanje pučkoga misionara p. Zvonka Šeremeta

Svetkovanje župnog goda Uzvišenja sv. Križa završilo je u nedjelju (16. rujna) večernjim euharistijskim slavljem koje je predvodio pučki misionar p. Zvonko Šeremet iz Požeških Sesveta, svećenik Srca Isusova, koji će 4. korizmene nedjelje 2013. godine u našoj župi održati duhovnu obnovu.
Evo, propovijedi nama izrečene, neka posluži vjerničkom nadahnuću:

Tko sam ja?
(24. nedjelja kroz godinu – B)

Ovo je pitanje koje Isus postavlja svojim učenicima za vrijeme hoda krajevima Cezareje Filipove. Ono je svojevrsni test za njih. Za vjeru je neophodno poznavati Boga i odgovoriti mu na Njegovu ljubav. A to se može samo ako se spozna Isusovo poslanje, uloga, Osoba.

I što se događa? Isus tri puta naviješta svoju patnju, izdaju i smrt svojim učenicima. Ali oni svaki puta odbacuju ovaj Isusov navještaj. Ne prihvaćaju niti ono što im govori o budućim događajima, niti ono što im govori o sebi.

Čak niti Njegovi najbliži suradnici Petar, Andrija i Ivan nisu razumjeli tko je Isus uistinu. Isus nije bio ono što su oni htjeli. Apostoli su ga zamišljali kao snažnog i jakog revolucionara koji će pobijediti neprijatelje Izraela. Ali Isus to nije bio. Nije došao voditi rat ni krvavu revoluciju. Imali su, dakle, pogrješnu sliku Boga.

Evanđelje započinje riječima: "U ono vrijeme krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove". Isus ne ide onamo slučajno, već je to Njegova odluka, dio plana, Njegova misija, poslanje, zadaća. Putem ih upita: "Što govore ljudi, tko sam ja?"

Farizeji i pismoznanci su govorili da je opsjednut, da "ima Belzebula", a jednostavan svijet je govorio da je jedan od proroka, da je dobar čovjek. Ni jedni, ni drugi nisu razumjeli da je Isus puno više od toga. Nitko nije bio tako blizak Isusu da bi znao tko je On zapravo...

Zatim se obrati svojim učenicima pa ih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Ni apostoli ne znaju odgovor. Premda su vidjeli kako čudesno umnaža kruh, kako oživljava mrtve...Isus ih stavlja na kušnju. Kao da hoće reći: Da vidim što ste naučili od svega. Naprijed stupa Petar u ime svih i odgovori: "Ti si Pomazanik – Krist!" To znači Mesija, Sveti, Posvećeni. Drugim riječima: Naravno da znamo tko si. Ti si Onaj koga očekujemo, Ti ćeš nas osloboditi iz ropstva, Ti si Onaj jako koji će nam donijeti slobodu...

A zatim im Isus poče tumačiti kako će morati puno pretrpjeti, kako će ga razapeti i kako će umrijeti. Petar ga poče odvraćati od toga, da se to Njemu ne smije dogoditi. Zamislite, Petar uzima Isusa na stranu i poučava ga: Ti Isuse ništa ne razumiješ! Ne čini to. A Isus mu odvrati: "Odlazi od mene sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko". Rekao mu je sotono jer Sotona u Svetom Pismu označava onoga koji oponira, koji sumnja, koji se suprotstavlja Božjim planovima, koji je neposlušan i nagovara na zlo...

Petar je htio reći: Ne, Isuse, samo Ti u Izraelu tako misliš. To nije razmišljanje pravog Mesije. A Isus mu reče: Ja da ništa ne razumijem? Bit će, Petre, da ti razmišljaš kao svijet, a ne kao izabranik Božji!

Petar i apostoli su vidjeli sve, čuli sve što je bilo potrebno čuti, pa ipak, ništa se nije promijenilo u njihovim životima. Vidjeli su i čuli, ali nisu u srcu osjetili. Tragedija apostola sastojala se u tome da ga nisu razumjeli, niti poznavali, iako su živjeli s Njime...(Koliko mi poznajemo Isusa nakon svih naših molitava, odlazaka u Crkvu i sakramenata koje smo primili?)

Isus se ne predstavlja samo kao Mesija, već kao Sin Čovječji. On mijenja sliku Boga. Bog nije netko tko je nedodirljiv, dalek, u nebu. Bog je i Čovjek sa svojim osjećajima, trpljenjem, radostima i žalostima. Tko to ne razumije, griješi, donosi pogrješne zaključke:

• apostoli mijenjaju Isusa, ne prihvaćaju ga kakav jest; to je znak da ga ne vole, jer tko drugoga mijenja, voli sebe, a ne njega,
• Petar govori Isusu da On treba slušati njega, Petra, jer on valjda zna što je bolje...Tko ispravlja Boga, buni se protiv Njegovih planova, skrenut će na pogrješan put...

Na kraju Isus im se obrati riječima: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj radi mene i Evanđelja, spasit će ga".

Jel' to znači da se Isus odriče svega lijepoga i dobroga u svijetu? Je li naš Bog takav? Ma ne. Naš Bog je Bog koji voli društvo, svečanosti, dobre običaje, sve što nije grješno. Kada govori o negiranju, onda misli da grijehu i zlo moramo naučiti reći: ne.

Osim toga, Isusa može slijediti samo onaj tko odbaci vlast, novac, moć, prestiž. Treba "izgubiti", "odbaciti" takav način života, razmišljanja, shvaćanja svijeta...
Svaki Isusov učenik, puno puta u životu kaže: Da, Gospodine, želim Te slijediti!
Isus pita: Jesi li spreman ići od kraja? O, da, do kraja, često odgovaramo. A je li baš tako? Jesi li spreman ostaviti svoje loše navike? Loše društvo? Strasti koje te vuku dublje u grijeh?
Apostoli su tri puta odbacili Kristov navještaj. A ti? Kakva je tvoja vjera? Kakva ti je slika Boga? Je li u skladu s učenjem Crkve?
Apostoli su htjeli Boga kako je to njima odgovaralo. Pripadaš li i ti onima koji govore: Bog da, Crkva ne?
Ni apostoli, ni farizeji, ni jednostavni ljudi nisu prepoznali Isusa iako im je govorio, činio čuda, živio s njima. A ti? Jesi li blizak s Isusom?
Koliko si zapravo spreman napustiti sve radi Krista? Ostaviti sve, da ti On bude sve u svemu?
Tko je za tebe Krist? Priklanjaš li sinovima ovoga svijeta ili Sinu Čovječjemu?