Svijećnica u našoj župi

Na blagdan Prikazanja Gospodinova (Svijećnicu, 2. veljače) pod misama su blagoslovljene svijeće, a župljani sabrani u molitvi napunili su crkvu i na večernjem misnom slavlju koje je predvodio župni vikar Mato Jokić, a suslavio župnik Pavo Vukovac.

Uvodno je župni vikar rekao kako je blagdan Prikazanja Gospodinova dan kada se dogodila Božja objava Svjetla svijeta te u propovijedi pojasnio kako biblijska kultura ukazuje da čovjek ne pripada samomu sebi, a život jest Božji dar. Među ostalim rečeno je kako Bog uvijek ostaje otac koji dijete štiti svojom ljubavlju, dok prorok Šimun otkriva prostor za vedrinu... „Krist u neosvijetljenom dijelu svijeta objavljuje stvarnost Svjetla“, istaknuo je Jokić podsjetivši da i u današnjemu životu valja gledati Crkvu jedinstva između ljudi i Boga.

Promišljanje: Zašto kršćani u crkvi blagoslivljaju svijeće?

O značenju Svijećnice dr. Tomislav Ivančić razmatrao je u djelu "Oaza života" gdje stoji: „ Isus iz Nazareta je Svjetlo svijeta. Rekao je da svaki koji njemu vjeruje postaje to isto svjetlo. To Svjetlo je došlo na svijet, a mnogi ljudi su više ljubili mrak, te su okretali leđa tome Svjetlu jer djela su im bila zla. Pa ipak, oni nikad nisu mogli uništiti to Svjetlo. Suvremenici i sugrađani Isusa iz Nazareta htjeli su uništiti i ugasiti to Svjetlo. Oni su ga prikovali na križ i mislili da je konačno zadnja iskra toga Svjetla uništena. No, tek tada je za njih nastala tragična situacija. On je uskrsnuo i tako je ta mala iskra Isusa iz Nazareta, povijesne osobe, postala veličanstvena uskrsna snaga vatre koju više nitko nikad ne može ugasiti... To Svjetlo nije zemaljsko i nije svjetlost obične svijeće. To je Bog sam, to je snaga neba, vječnosti i apsolutnog prvotnog svemoćnog bića. Tko god upali svoju savjest, svoje srce i svoju volju na toj svijeći, sam postaje svjetlo i najsnažnija životna vatra, koja može sve ogrijati, sve osvijetliti i svima darovati život vječni. Što je ateizam u svijetu jači, što je više nemorala, što je više oko nas sekti, profiterstva, ludosti, materijaliziranosti i bogatstva, što je više zločestoće i nehumanosti, što je mrak jači i gušći, što su ljudi više prikovani uz zemlju, uz novac, uz užitke i slavu, to je to Svjetlo jače, i to se više sprema svojom eruptivnom snagom prodrijeti u čitav svijet i opet osvojiti ljude te ih povesti prema cilju života. Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u hram da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu. Tada je starac Šimun rekao proročke riječi da je to dijete postavljeno na propast i spasenje mnogima u Izraelu, da je on svjetlo naroda, te da je to znak kojemu će se svi suprotstavljati. Zapravo Crkva, kršćanska vjera i svaki čovjek s iskustvom Duha Svetoga doživljavaju kako mu se svi suprotstavljaju, a on unatoč suprotstavljanju sve pobjeđuje. Mrak se suprotstavlja svijeći, ali ona pobjeđuje osvjetljuje i uništava mrak. Zato danas kršćani u crkvi blagoslivljaju svijeće, čuvaju ih za trenutak svoje smrti, kako bi kroz mrak i nepoznanicu smrti ušli u svjetlo j sigurnost života. No, još važnije je pokraj materijalne svijeće upaliti svijeću u srcu, povjerovati Isusu iz Nazareta, početi čitati njegovu riječ i moliti se njemu, razgovarati s njime, postati mu prijatelj, te tako postati svjetlo neuništivo koje će druge paliti, voditi u život, koje će naše društvo činiti humanijim. Ništa ne trebamo danas toliko koliko milijune svijeća upaljenih na Isusu iz Nazareta, ljudi koji vjeruju, koji se ne boje i koji znaju da je život neuništiv, te da je čovjek najsretniji kad je s Bogom.“

Priredila: Nevenka Špoljarić