Održan susret Odbora ŽPV-a za liturgiju Osječkog zapadnog dekanata

U osječkom Vikarijatu održan je 26. ožujka 2014. godine dekanatski susret svećenika i članova Odbora Župnog pastoralnog vijeća za liturgiju i članova župnih pastoralnih vijeća Osječkog zapadnog dekanata. Susret je otvorio dekan mons. Adam Bernatović, župnik župe Svetih Petra i Pavla, apostola. U cilju većega zauzimanja vjernika laika u životu župne zajednice i kvalitetnijega djelovanja župnih vijeća održan je povremeni susret kako bi se vjernici, osobito članovi župnih vijeća poučili, potaknuli i informirali o njihovoj ulozi i poslanju u životu župne zajednice. Bernatović je istaknuo kako niti jedna župna zajednica ne može živjeti bez liturgijskih odbora pri čemu je velika odgovornost ŽPV-a. Zato je želja, rekao je Bernatović, da ovakvim susretima posvijestimo značaj liturgije od predvoditelja pa sve do malenog djeteta koji sudjeluje u misnome slavlju. Narav, svrha, struktura, zadaće i djelovanje Odbora ŽPV za liturgiju – bila je tema o kojoj je govorio višnjevački župnik Filip Perković. „Liturgija je čin cijele Crkve u kojoj svatko - od svećenika do vjernika ima svoju službu, i u njoj djelotvorno i plodotvorno sudjeluje. Svaki je vjernik pozvan biti redoviti sudionik liturgijskog slavlja, koje ne može imati zamjene ni u jednoj pobožnosti, molitvi ili bilo čemu sličnom. ŽPV ima veliku odgovornost, jer je svaki član ogledalo u kojem se ogledaju i drugi članovi župne zajednice kroz svjedočanstvo laika. Zadaća ŽPV za liturgiju je da animira pastoralno djelovanje i pridonosi kvalitetnijem životu unutar župne zajednice. Bitna je briga i za duhovni život i za crkveni prostor koji vjernika uvodi u liturgijski čin“, rekao je Perković. Rečeno je kako Odbor ŽPV za liturgiju može imati više pododbora, prema odredbama biskupijske Sinode, kao što su: katehete, koordinatori čitača, djelitelja pričesti, urednici liturgijskog listića, koordinatori ministranata, zborovođe, orguljaši, osobe zadužene za uređenje ruha i prostora, sakristani, zvonari, animatori skupljača milostinje, redari na slavljima i slično. Jedan od ciljeva ovakvih sastanaka je i da se rad ovih skupina sistematizira i podigne na višu razinu. Rasprava je pokazala opravdanost angažiranja više osoba u svezi pripremanja liturgijskih slavlja.

KORISNO: VIŠE O DJELOVANJU ODBORA ZA LITURGIJU

"Narav, svrha, struktura i zadaće Odbora za liturgiju Župnog pastoralnog vijeća", naziv je rada vlč. Tomislava Lasića i dr. Stanislava Šote čiji (izabrani) dijelovi slijede radi kvalitetnijega pojašnjenja smisla djelovanja Odbora za liturgiju ŽPV-a. Već sama riječ „liturgija“, tj. njezino etimološko značenje govori nam i o njezinoj naravi. Grčka riječ leitourgia (λειτουργία) odnosno glagol leitourgein, složenica je od laos (leos) = narod, ljudi, i ergo = činiti, te se koristila u grčko-rimskom svijetu za „javnu službu“, tj. službu i službenika (leitourgos) koji obavlja neku službu za narod, za dobrobit naroda. Kršćanstvo je ovu riječ preuzelo i zadržalo iz očitog razloga; jer je jako dobro etimološki izražavala i opisivala kršćansko bogoslužje - liturgiju, koje je uvijek, kako naglašava i Drugi vatikanski koncil, ujedno i ljudsko i božansko.

Liturgija je posadašnjenje Kristovog Vazmenog otajstva – otajstva njegove muke, smrti i uskrsnuća, te tako posadašnjenje temeljnog događaja našeg spasenja. Stoga je, kako kaže Koncil, liturgija vrelo i vrhunac svakog djelovanja Crkve. Bogoslužje je vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojega struji sva njezina snaga. Apostolski su, naime, napori upravljeni k tome da se svi, koji su vjerom i krstom postali Božja djeca, skupljaju u jedno, usred Crkve hvale Boga, sudjeluju u Žrtvi i blaguju Gospodnju večeru./Apostolska konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium,br. 10/. Kršćanska liturgija ne doziva samo u pamet događaje kojima smo spašeni, nego ih posadašnjuje i uprisutnjuje. Kristovo se vazmeno otajstvo slavi, a ne ponavlja; slavlja se ponavljaju i u svakom od njih događa se izlijevanje Duha Svetoga koji posadašnjuje jedino Otajstvo./KKC 1104/.Euharistija je u središtu Crkvu jer stvara jedinstvo s Bogom i zajedništvo među vjernicima, koji postaju jedno s Kristom-Glavom i jedni drugima (Crkvom-Tijelom). Unutar tog zajedništva vjernicima treba pomoći da shvate i prepoznaju njihovu ulogu kao sastavni i neizostavni dio slavlja, osvješćujući im da na to imaju ne samo pravo ili dopuštenje, nego dapače, dužnost prinositi žrtvu hvale kao članovi svećeničkog naroda kojim su postali po krštenju5. Potpuno, svjesno i aktivno sudjelovanje upravo omogućuje vršenje te uloge krsnog svećeništva. Sudjelovanje postaje temelj samoizražavanja svakog vjernika kao člana, uda Tijela Kristova – Crkve. /SC14/.

Liturgijska pastoralna skrb ne smije završavati na crkvenim vratima, nego ohrabriti svakog pojedinca da ujedini svoj život i djela, da djelima čini ono što životom i riječju ispovijeda i moli./izvor: govor „O pastoralnoj skrbi liturgije“ pape Ivana Pavla II. francuskim biskupima na pohodu ad limina, 8. ožujka 1997./.

Stoga je liturgija središte, cilj i izvor pastorala. Ona je uvijek pastoralna, usmjerena sudjelovanju puka te formira život vjere. Upravo to (toliko naglašavano) potpuno, svjesno i aktivno sudjelovanje u svakom liturgijskom slavlju (ne samo slavlju Euharistije) je i konačni cilj liturgijskog pastorala.

Odbor za liturgiju ŽPV-a upravo je dokaz brige za promicanje ispravnog liturgijskog života za sve veće i plodonosnije sudjelovanje svih vjernika, kako bi tako lakše postigli i svrhu bogoštovlja – vlastito posvećenje. Nažalost, mentalitet vjernika a ponekad i klera, ostao je isti kao i prije liturgijskih reformi. Liturgija se, nažalost, nerijetko shvaća kao niz mističnih riječi i ceremonija, koje se moraju izvršiti po propisanim pravilima i koje se nastoji pratiti s određenim poštovanjem i pobožnošću, no koje se ipak čine na neki način svrhom samima sebi. Upravo je zbog toga nužna trajna i temeljita edukacija kršćanskog puka, te svi raspoloživi pastoralni napori kako bi se liturgijski život organički koordinirao. Tako nastaje liturgijski pastoral. Sama kateheza o obredu nije dovoljna. Liturgija mora postati hranom vjernicima; u svome obrednom uređenju, u svetopisamskim tekstovima u koje je zaogrnuta, u svojim molitvama od kojih se sastoji. Treba ju se shvaćati kao prvi i nezaobilazni izvor, obilat svakom milošću. Drugi Vatikanski koncil ne staje samo na pritužbi da su „do tada“ laici bili samo nijemi promatrači, nego nudi i smjernice koje će ih uvesti u poznavanje otajstava vjere – per ritus et preces (po obredima i molitvama), te svetim znakovima, koji u svakom slavlju moraju govoriti za sebe. Reforma se prvenstveno vodila upravo većim dobrom vjernika – pa tako i narodni jezik, veća prisutnost Sv. Pisma, plemenita jednostavnost obreda bez nepotrebnih ponavljanja, izražavajući želju da liturgijski obredi sve više (po riječima, molitvama, gestama, svetim znakovima, pjesmama) poučavaju vjernike. Koncilski Oci se nisu naivno zavaravali izražavajući ovakve smjernice; naravno da je potrebno vremena da se postigne zaista ono pravo djelatno, potpuno i aktivno sudjelovanje kojemu se Koncil usmjerio. Nakon više stoljeća obredne inercije, nepokretljivosti, liturgijske nepoučenosti, te nerijetko iskrivljenih pobožnih navika, trebat će dosta vremena i napora svih članova Crkve da se to i postigne. Zato je potreban trajan, konstantan, konkretan i kompetentan rad pastira i njihovih suradnika na ovom potpunom sudjelovanju, kako vanjskom tako i unutarnjem.

2.1.2. Struktura Odbora za liturgiju ŽPV-a
Odbor za liturgiju ŽPV-a čine osobe koje obavljaju liturgijske službe vezane uz liturgijski život zajednice. Sinodski dokumenti kažu „U župi bi trebale postojati osobe koje obavljaju pojedine liturgijske službe, vezane uz liturgijski život zajednice. Među različitim liturgijskim službama potrebno je istaknuti dvije službe u koje, u skladu s crkvenim propisima, mogu obredno biti postavljeni vjernici laici muškarci: čitač te akolit. Ostale liturgijske službe vjernika laika, za koje nije predviđeno obredno postavljanje u službu, su: izvanredni djelitelj pričesti, poslužitelji ili ministranti, obredničar, kantori, pjevači, solisti, orguljaš, zborovođa, tumač, sakristan, zvonar, osobe koje skrbe o uređenju i dekoraciji liturgijskog prostora, sakupljači darova tj. milostinje, redari i drugi“.

TKO SU ČLANOVI ODBORA ZA LITURGIJU ŽPV?

Članove Odbora za liturgiju ŽPV-a čine prema Izjavama i odlukama Druge sinode Đakovačke i Srijemske biskupije:

- katehete liturgijske interesne skupine

- koordinator čitača (sastavlja mjesečni raspored čitanja na svetim misama nedjeljom i radnim danom)

- izvanredni djelitelji svete pričesti

- predsjednik ili koordinator poslužitelja kod oltara ili ministranata (sastavlja mjesečni raspored ministriranja na nedjeljnim svetim misama i radnim danom te vodi evidenciju dolazaka)

- kateheta ministrantske skupine (ukoliko župnik ili župni vikar nisu katehete ministrantske interesne skupine)

- zborovođa/e

- orguljaš/i

- predvoditelj/i pučkog pjevanja

- sakristan/i

- zvonar/i

- urednik nedjeljnog liturgijskog listića s čitanjima i pjesmama

- koordinator osoba koje uređuju liturgijski prostor i ruho (sastavlja mjesečni raspored uređenja liturgijskog prostora)

- animator ili koordinator skupljača milostinje (sastavlja mjesečni raspored skupljanja milostinje na nedjeljnim svetim misama i blagdanima)

- koordinator redara na euharistijskim slavljima (redari su potrebiti posebice na svetim Misama na kojima je prije ili poslije procesija, važniji događaj u župi, pričest, krizma, crkveni god, itd.)

U pojedinim mjesnim Crkvama postoje:

- koordinator djelitelja svete pričesti izvan euharistijskog slavlja (sastavlja mjesečni raspored pričešćivanja i osoba koje se pričešćuju)

- osoba dobrodošlice rubnim i distanciranim kršćanima

2.1.3. Zadaće Odbora za liturgiju ŽPV-a:
- ukazati na važnost kvalitetnijeg i sustavnijeg liturgijskog pastorala
- organizirati i strukturirati liturgijski pastoral župne zajednice
- odgajati vjernike za aktivno sudjelovanje u liturgijskom životu župne zajednice
- isticati važnost sudjelovanja u nedjeljnom euharistijskom slavlju
- sustavnije i kvalitetnije promišljati o prioritetima, potrebama, mogućnostima, kvaliteti i sadržajima liturgijskog pastorala
- nekoliko puta godišnje, najmanje četiri puta godišnje organizirati susrete članova Odbora
- skrbiti se o posebnosti i kvaliteti ostvarivanja svih liturgijskih službi predviđenih dokumentima Opće i mjesne Crkve
- redovito osobno sudjelovati i druge poticati na pohađanje liturgijske kateheze za odrasle
- izabrati predsjednika Odbora, zapisničara, voditi zapisnik te inicijative, prijedloge i sadržaje iznijeti na redovitim sjednicama ŽPV-a
- na redovitim sjednicama ŽPV-a predstaviti planove za sljedeće razdoblje
- ukoliko je župna zajednica primjerice „velika“ ili prioriteti i narav župe nalažu, a mogućnosti postoje, unutar Odbora osnovati pododbore koji će dodatno produbljivati kvalitetu i sadržaj liturgijskog pastorala.

Priredila članica ŽPV: N.Špoljarić