Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.

Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini:
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!«

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.